{"id":1305,"date":"2021-06-25T16:02:23","date_gmt":"2021-06-25T14:02:23","guid":{"rendered":"https:\/\/izrada-rsr.digital-adviser.eu\/?p=1305"},"modified":"2021-06-25T16:02:23","modified_gmt":"2021-06-25T14:02:23","slug":"covid-19-kao-profesionalna-bolest","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/covid-19-kao-profesionalna-bolest\/","title":{"rendered":"COVID-19 kao profesionalna bolest"},"content":{"rendered":"<p class=\"wp-block-paragraph\"><a href=\"https:\/\/nhs.hr\/_cache\/b1f650ab0973716291bada13016e14a5.jpg\"><\/a>Procjenjuje se da je do sredine lipnja 2021. od COVID-19 umrlo vi\u0161e od 3,5 milijuna ljudi, a ta brojka i dalje raste. Milijuni radnika koji su na prvoj liniji obrane nemaju pristup pravima i standardima koje zaslu\u017euju, jer njihove vlade ne priznaju COVID-19 kao profesionalnu bolest.<br><br>Zdravlje i sigurnost trebali bi biti temeljno pravo na radu, a to je pokazala i pandemija ukazuju\u0107i da sigurnost na radnom mjestu zna\u010di i provo\u0111enje za\u0161tite od zaraznih bolesti za radnike.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Istra\u017eivanje UNI Global Uniona, me\u0111unarodne udruge sindikata usluga koji okuplja 20 milijuna \u010dlanova diljem svijeta, pokazuje da su neke vlade uklju\u010dile \u010ditav niz zdravstvenih i materijalnih za\u0161tita radnika od COVID-19, dok druge pak dopu\u0161taju da klju\u010dni radnici dalje padaju na prvoj liniji obrane.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ovaj raznoliki odgovor na pandemiju na razinama razli\u010ditih jurisdikcija pokazuje potrebu za vodstvom Me\u0111unarodne organizacije rada. Prepoznavanje COVID-19 kao profesionalne bolesti pomoglo bi usmjeravanju lokalnih i nacionalnih vlada da djeluju i postave osnovne standarde koji \u0107e kad budu doneseni poslati jasan signal radnicima na prvoj fronti \u2013 da njihova odricanja vi\u0161e ne\u0107e biti zanemarivana.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Procjenjuje se da je do sredine lipnja 2021. od COVID-19 umrlo vi\u0161e od 3,5 milijuna ljudi, a ta brojka i dalje raste. Godina 2020. bila je najopasnija za mnoge gospodarske sektore, ne samo u poslovnom pogledu nego i vezano za za\u0161titu na radu, s iznimno visokim rizicima posebice za radnike u zdravstvenom sektoru. Pandemija Koronavirusa izrazito poga\u0111a \u017eene, migrante, radnike na nestalnim poslovima i druge ranjive skupine za koje je vjerojatnije da \u0107e raditi u klju\u010dnim, ali podcijenjenim i potpla\u0107enim poslovima na prvim crtama udara i obrane od pandemije COVID-19. Na\u017ealost, milijuni radnika koji su na prvoj liniji obrane nemaju pristup pravima i standardima koje zaslu\u017euju, jer njihove vlade ne priznaju COVID-19 kao profesionalnu bolest.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Profesionalne bolesti<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Profesionalne bolesti su bolesti ili stanja koje nastaju zbog izlo\u017eenosti \u010dimbenicima rizika koji proizlaze iz rada. U mnogim zemljama radnici imaju dodatna prava vitalna za socijalnu za\u0161titu i zdravlje, koja ina\u010de ne bi ostvarili da njihovi uvjeti rada ne uzrokuju profesionalne bolesti. Tu su uklju\u010deni pla\u0107eni medicinski tro\u0161kovi, tro\u0161kovi dugotrajne njege, te pokri\u0107e pune naknade pla\u0107e za vrijeme bolesti i lije\u010denja.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Dok je demonstracija ozljede na radu obi\u010dno izravna, vidljiva i ne mo\u017ee se negirati, znatno je te\u017ee tamo gdje bolest kru\u017ei odre\u0111enom sredinom. U tim slu\u010dajevima \u010desto je teret dokazivanja na radnicima, koji moraju pru\u017eiti medicinske dokaze da je bolest direktno povezana s radnim mjestom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Da bi ispravile ovu situaciju, mnoge vlade u svijetu su usvojile zakone i politike koje jesu na temelju iskustva, prakse i medicinskih dokaza, unaprijed pretpostavljaju s kojim zanimanjima i radnim mjestima se povezuju odre\u0111ene profesionalne bolesti. Takvim propisima, koje struka smatra najboljom praksom, preba\u010den je teret dokazivanja s radnika prema poslodavcima i regulatorima koji trebaju osigurati sigurne radne uvjete.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Rijetki prepoznaju COVID-19 kao profesionalnu bolest<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Za COVID-19 veza bolesti i radnog mjesta postala je glavno sporno pitanje, jer je virusno optere\u0107enje u cijeloj zajednici iznimno visoko, a mnogi su slu\u010dajevi asimptomatski ako nema pojave simptoma dugog odnosno ozbiljnog oboljenja od COVID-a. Navedene politike kojima se pretpostavljaju rizici i oboljenje od profesionalne bolesti a koji daju radnicima direktan pristup pravima i za\u0161titi najbolji su put. No, u pogledu COVID-a vrlo malo vlada je unijelo takve politike u svoje propise.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kako bi dijagnosticirali ovaj pandemijski jaz, njegove razmjere i razlike u mnogim zemljama i pravnim re\u017eimima, UNI Global Union i ITUC (Me\u0111unarodna konfederacija sindikata) analizirali su 181 nacionalni i regionalni odgovor na virus (studija je obuhvatila 124 dr\u017eave, kao i 37 ameri\u010dkih dr\u017eava, 13 kanadskih provincija i teritorija, te 7 australskih dr\u017eava).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ono \u0161to je otkriveno je zabrinjavaju\u0107e. Naknade radnicima, oblici nagra\u0111ivanja, programi socijalne sigurnosti, zdravstvene mjere za\u0161tite i javno zdravstvo tek u rijetkim sustavima bili su dovoljni za rje\u0161avanje utjecaja pandemije COVID-19 na radnike:<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u2022 Tek ne\u0161to vi\u0161e od polovice (98 dr\u017eava i regija) prepoznalo je COVID-19 kao mogu\u0107u profesionalnu bolest kroz formalni regulatorni postupak. Od 181 jurisdikcije, samo 6% je imalo presumpcijske politike za sve radnike, te 17% za zdravstvene radnike, a kojima nije zahtijevano da radnici dostave dodatan dokaz da su zara\u017eeni virusom upravo na radnom mjestu.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u2022 Deset najbolje ocijenjenih jurisdikcija pokriva samo 2% svjetskih radnika, ostavljaju\u0107i goleme ve\u0107ine zaposlenih ljudi s ograni\u010denim pravima i za\u0161titom koju \u0107e te\u017ee ostvariti vezno uz COVID-19. Ukupna radna snaga uzornim dr\u017eavama iznosi 70 milijuna ljudi, dok se svjetskom radnom snagom procjenjuje 3,4 milijarde ljudi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">UNI Global Union i ITUC zabrinuti su da \u0107e bez potrebne potpore radnici i njihove obitelji diljem svijeta biti prepu\u0161teni da se \u0161irokim rasponom posljedica ovog virusa bore sami, uklju\u010duju\u0107i nepoznate utjecaje dugog i ozbiljnog oboljenja od COVID-a, kao \u0161to su psiholo\u0161ki zdravstveni problemi ili druge srodne bolesti srca i plu\u0107a. Vjerujemo da ILO (Me\u0111unarodna organizacija rada) mora hitno reagirati da COVID-19 prepozna kao profesionalna bolest. Ovo priznanje bi ohrabrilo dr\u017eave \u010dlanice da u\u010dine isto i time pove\u0107aju socijalnu za\u0161titu radnika na globalnoj razini.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Za\u0161to je to va\u017eno<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Za\u0161to je toliko va\u017eno radnicima u zdravstvu i skrbi da COVID-19 bude prepoznat kao profesionalna bolest?<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Pandemija je nanijela neizrecivi teret na radnike u zdravstvu i skrbi. Istra\u017eivanje koje je objavio Amnesty International, UNI Global Union i Me\u0111unarodna konfederacija javnih slu\u017ebi otkriva da je najmanje 17.000 zdravstvenih radnika umrlo od COVID-19. Jo\u0161 jedna nedavna studija UNI Global Uniona detaljno opisuje kako su tijekom pandemije stara\u010dki domovi postali jedna od najopasnijih radnih mjesta na svijetu. U SAD-u, gotovo 500.000 radnika za dugotrajnu njegu bili su zara\u017eeni. Od sredine prosinca 2020. do sredine sije\u010dnja 2021. dnevno je umiralo gotovo \u010detiri ameri\u010dka radnika u skrbi odnosno njezi.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prepoznavanje COVID-19 kao profesionalne bolesti je posebno va\u017eno za radnike u zdravstvu i skrbi, jer \u0107e im pru\u017eiti podr\u0161ku koja im je potrebna za oporavak od dugotrajne ili kratkotrajne bolesti \u2013 bez straha da \u0107e izgubiti pla\u0107e ili da \u0107e, kao \u0161to je u mnogim zemljama, biti optere\u0107eni visokim zdravstvenim ra\u010dunima za lije\u010denje od bolesti od koje su oboljeli na radnom mjestu. Treba imati u vidu da u mnogim sustavima ne postoji besplatno i svima dostupno javno zdravstvo kakvo je standard u ve\u0107ini zemalja Europe.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Jasno je \u0107e da ekstremne fizi\u010dke i psiholo\u0161ke posljedice virusa na radnike u zdravstvu i skrbi trajati jo\u0161 dugo nakon \u0161to se ova po\u0161ast stavi pod nadzor. Stoga je posebno radnicima u zdravstvu i skrbi va\u017eno priznanje COVID-19 kao profesionalne bolesti, uklju\u010duju\u0107i dugotrajne komplikacije koje se mogu javiti nakon bolesti.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Manje je uzornih<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Samo 31 zemlja su formalno je priznala COVID-19 kao profesionalnu bolest, dok je 16 drugih zemalja ve\u0107 imalo uspostavljene sustave za podr\u0161ku radnicima na koje utje\u010de neka pandemija.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Samo 10 zemalja odnosno jurisdikcija (5,5%) dobilo je najbolje ocjene \u0161to ukazuje na dobre ili vrlo dobre rezerve za naknadu pla\u0107a, lije\u010denje, bolovanje i pomo\u0107 u slu\u010daju smrti. Prosje\u010dne ocjene dobilo je 55 zemalja, pokazuju\u0107i da radnici imaju ograni\u010den pristup pogodnostima. Moglo se potvrditi da je naknada za bolovanje dostupna samo u 104 nadle\u017enosti, \u0161to zna\u010di da gotovo 43% radnika nije imalo pristup pla\u0107enom bolovanju.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Samo 6% prou\u010denih nadle\u017enosti imalo je presumpcijska pravila, propise ili politike koji bez prethodnih dokaza daju automatski pristup lije\u010denju i naknadi pla\u0107e za sve radnike kroz socijalno osiguranje, zdravstvene doprinose i druge javne programe. Me\u0111utim, kad se razmatra za\u0161tita radnika u zdravstvu taj se postotak ipak popeo na 17%.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Argentina, je dobila najbolji rezultat za zemlju, pokazuju\u0107i da sna\u017ena potpora radnicima ne ovisi o bogatstvu nacije. Iako nisu prva zemlja koja je COVID-19 priznala kao profesionalnu bolest, aktom parlamenta 13. travnja 2020. taj brzi odgovor zna\u010dio je da radnici mogu dobiti pristup podr\u0161ci i prije nego \u0161to je zdravstveni sustav bio optere\u0107en.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Austrija je tako\u0111er ostvarila rezultat na vrhu. Zakonodavci su napravili promjene u Zakonu o epidemiji koji je u zemlji od 1950. godine, pa su od 15. o\u017eujka 2020. radnici nastavili primati pla\u0107u i kad se kod ku\u0107e oporavljaju od virusa. \u0160vedska je tako\u0111er brzo djelovala kako bi promijenila svoje zakone u travnju 2020., te se daje naknada pla\u0107e i lije\u010denje radnika koji moraju propustiti posao zbog mogu\u0107e izlo\u017eenosti virusu odnosno samoizolacije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U Francuskoj je veza bolesti s radom jo\u0161 uvijek potrebna, ali definicija njege i skrbi je pro\u0161irena kako bi obuhvatila sve radnike na tom podru\u010dju, uklju\u010duju\u0107i osobe koje pru\u017eaju prijevoz za bolesnike, administrativno osoblje u sektoru njege i osoblje u socijalnim i medicinsko-socijalnim ustanovama.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">\u0160panjolska je postigla visoke ocjene za usvajanje hitne mjere za omogu\u0107iti COVID-19 da se kvalificira kao profesionalna bolest. To su pravo priznali i samozaposlenim radnicima. Radnici su dobili naknadu pla\u0107e za razdoblja zaraze i oporavka.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U Njema\u010dkoj i nordijskim zemljama postoje\u0107e zakonodavstvo o zaraznim bolestima podrazumijeva da radnici koji obole od COVID-19 imaju automatski pristup bolovanju, naknadi pla\u0107e i medicinskoj njezi. Ovdje \u010dak nije bilo potrebe formalne promjene u zakonodavstvu za potporu radnicima. To su najbolji primjeri kako se zemlja mo\u017ee pripremiti za budu\u0107e pandemije.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Mnogi nisu u\u010dinili dovoljno<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na\u017ealost, jurisdikcije s najmanje podr\u0161ke ipak su koncentrirane u zemljama s ni\u017eim dohotkom, gdje su se radnici ve\u0107 suo\u010davali sa te\u0161kim uvjetima rada i prije pandemije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Ipak u \u010cileu vlada je svoj sustav socijalne sigurnosti usmjerila na prepoznavanje COVID-19.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U Brazilu vlada je prepoznala COVID-19 kao profesionalnu bolest, ali radnici izvje\u0161tavaju da je nemogu\u0107e ostvariti bilo kakvu dr\u017eavnu pomo\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Na Filipinima je jaka sindikalna kampanja rezultirala da je ipak COVID-19 priznata kao profesionalna bolest 29. travnja 2021.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U \u0160vicarskoj vlada nije donijela odluku o COVID-19 kao profesionalnoj bolesti, pa su i radnici ostali na milost i nemilost osiguravaju\u0107ih dru\u0161tava koja donose odluke o njihovoj sudbini. Nedostatak smjernica na saveznoj razini zna\u010di da radnici nemaju nikakva jamstva da \u0107e njihovi zahtjevi biti prihva\u0107eni.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Istra\u017eivanje UNI Global Union i ITUC prona\u0161lo je mnoge zemlje i jurisdikcije u kojima radnici nemaju pravo na naknadu za bolovanje. Najni\u017ee ocijenjene zemlje imaju nekoliko stvari zajedni\u010dko. Prvo, svi oni jo\u0161 nisu prepoznali COVID-19 kao profesionalnu bolest. Oni tako\u0111er nisu napravili bilo kakve posebne promjene njihovih regulatornih odredbi za COVID-19. Neke od tih zemalja ipak ve\u0107 imaju socijalne sigurnosne sustave koji omogu\u0107uju pokrivanje bolovanja ili nesposobnosti za rad. Me\u0111utim, nije jasno jesu li te koristi pro\u0161irene na radnike s COVID-19.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Potrebno priznanje na me\u0111unarodnoj razini<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Prepoznavanje COVID-19 kao profesionalne bolesti prema Prilogu I. Konvencije MOR-a 121 i Preporuke 194 bitno bi utjecalo na sve radnike u 24 zemlje koje su ratificirale ovu Konvenciju o naknadama zbog ozljede na radu. Trenutno, samo 11 zemalja koje su ratificirale Konvenciju 121 je krenulo prema prepoznavanju COVID-19. Za one dr\u017eave koje su ratificirale istu, zakonska je obveza prepoznati sve bolesti uklju\u010dene u Prilog I, uklju\u010duju\u0107i kad se izvr\u0161i izmjena i dopuna. Uz to, prema Preporuci 194, bolesti uzrokovane biolo\u0161kim tvarima na poslu koji nisu izravno spomenuti na popisu (koji je slu\u010daj za COVID-19) mo\u017ee se prepoznati kao profesionalna bolest gdje se uspostavlja izravna veza izme\u0111u rada i radnog mjesta s bolesti. U analizi UNI Global Union i ITUC na popisu kriterija profesionalne bolesti, COVID-19 ve\u0107 treba uklju\u010diti u tu listu. Me\u0111utim, izri\u010dito priznavanje COVID-19 kao profesionalne bolesti od strane Me\u0111unarodne organizacije rada poticao bi dr\u017eave \u010dlanice da u\u010dine isto.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Europska unija tako\u0111er bi mogla dodati COVID-19 u sustav Europskog rasporeda profesionalnih bolesti, koji bi odmah pokrio preko 11 milijuna radnika. (Ograni\u010denje ovog istra\u017eivanja je to \u0161to je programe naknada za bolovanje te\u0161ko usporediti, zato su povu\u010deni iz analize elementi kao \u0161to su naknade za bolovanje, a koje su razli\u010dite diljem svijeta.)&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Hrvatska malo iznad prosjeka<\/strong>&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Od 124 zemlje koje su ocijenjene od maksimalnih 15 bodova najve\u0107ih 13 bodova osvojila je Argentina te se s njom jo\u0161 44 zemlje nalaze ispred Hrvatske koja je s 9 drugih zemalja osvojila po 5 bodova, a 69 zemalja nalazi iza nas s jo\u0161 manjim brojem bodova. Australija, SAD, Kanada, koje su ocjenjivane po ni\u017eim federalnim i drugim jurisdikcijama tako\u0111er bilje\u017ee bolje rezultate s prosjecima oko 7, 8 i 9 bodova, kako su redom i nabrojane.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>PREPORUKE<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">&nbsp;Na temelju ovog istra\u017eivanja o 181 jurisdikciji i savjetovanja s radnicima u zdravstvu i njezi odnosno skrbi, UNI Global Union je sa\u017eeo set preporuka za pomo\u0107 kreatorima vlasti i politike da bolje podr\u017eavaju radnike pod utjecajem COVID-19 i da se nose s budu\u0107no\u0161\u0107u pandemije. Kad vlade ne djeluju, sindikati mogu pregovarati o tim konceptima i za svoje kolektivne ugovore.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">1.Automatska kvalifikacija za pogodnosti povezane sa Covid-19 bolesti<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Kada postoji razuman rizik od zaraze s COVID-19 na poslu radnici ne bi trebali imati posla s kompliciranim pravnim postupcima za pristup pogodnostima za profesionalne bolesti. Stoga, treba donositi zakone s jezikom presumpcije odnosno pretpostavke, a koji automatski \u0161titi radnike u sredinama s pove\u0107anim rizikom od izlo\u017eenosti COVID-19. To bi uklju\u010divalo radnike u prvoj liniji doticaja i obrane od ove bolesti, te one prisiljene nastaviti raditi izvan svojih domova. Ove inicijative moraju uklju\u010divati i potporu za du\u017ei oporavak i posljedice od COVID, koje uklju\u010duju komplikacije srca i plu\u0107a pitanja te psiholo\u0161ke bolesti povezane s pandemijom (npr. PTSP, anksioznost i depresija).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">2.Pokrivenost za sve radnike bez obzira na oblik radnog odnosa<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Radnici u oblicima nestandardnog zaposlenja su \u010desto isklju\u010deni iz programa vlasti. Radnici trebaju pristup tim programima bez obzira na to kakav je njihov radni odnos.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">3.Pouzdano prikupljanje podataka<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Podaci vezani uz posao trebali bi se prikupljati na radnim mjestima. Podaci trebaju biti razvrstani prema spolu, dobi, prihodu, obrazovanju, migracijskom statusu, invaliditetu, zemljopisnom polo\u017eaju, statusu zaposlenja, vrsti posla i bilo kojoj drugoj relevantnoj karakteristici. Podatke poslodavci moraju prijaviti nacionalnim vlastima kako bi bili javno dostupni. Ovi sustavi prikupljanja podataka moraju biti spremni za bilo koji naknadni dokaz zarazne bolesti i odluka koje \u0107e u\u010dinkovito za\u0161tititi heroje ove pandemije \u2013 radnike na prvoj liniji obrane.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">4.Op\u0107enito uklju\u010divanje zaraznih bolesti kao kategorije profesionalne bolesti u politikama i zakonima<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Op\u0107enito uklju\u010divanje zaraznih bolesti u zakone i sredstva za\u0161tite zdravlja i sigurnosti na radu zna\u010dilo bi da zemlje ne\u0107e morati donositi amandmane na zakonodavstvo s pojavom nekih novih bolesti. Iako se ovo istra\u017eivanje posebno zala\u017ee za COVID-19 kao profesionalnu bolest, uklju\u010divanje svih zaraznih bolesti za radnike koji su im izlo\u017eeni zbog svojeg rada, bilo bi izvrsna pripremna mjera za budu\u0107e epidemije ili pandemije.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">5.Pla\u0107eno bolovanje za testiranje i oporavak<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Uvjeti i naknada pla\u0107e zbog bolovanja \u010dine \u0161areni kola\u017e politika i zakona koji se razlikuju diljem svijeta. \u010cak i u visoko razvijenim zemljama, poput Kanade i SAD-a, mnogi radnici jo\u0161 uvijek nemaju zajam\u010den pristup naknadama pla\u0107e za vrijeme bolovanja. Prepoznavanje COVID-19 kao profesionalne bolest moglo bi podr\u017eati ove inicijative i biti korak u spre\u010davanju \u0161irenja virusa (kako radnici ne bi dolazili i bolesni na posao).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Izvor: www.sgim.hr<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><a href=\"https:\/\/www.sgim.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/06\/covid-19_an_occupational_disease.pdf\" target=\"_blank\" rel=\"noreferrer noopener\"><strong>covid-19_an_occupational_disease<\/strong><\/a><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Procjenjuje se da je do sredine lipnja 2021. od COVID-19 umrlo vi\u0161e od 3,5 milijuna ljudi, a ta brojka i dalje raste. Milijuni radnika koji su na prvoj liniji obrane nemaju pristup pravima i standardima koje zaslu\u017euju, jer njihove vlade ne priznaju COVID-19 kao profesionalnu bolest. Zdravlje i sigurnost trebali bi biti temeljno pravo na [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-1305","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-news","entry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1305","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1305"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1305\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1305"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1305"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/rsr.com.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1305"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}