Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) objavila je izvještaj „Pravo na isključenje: primjena i utjecaj na razini tvrtke“ koje je dostupno na mrežnim stranicama Eurofounda.
Porast rada na daljinu i fleksibilnijih oblika rada, ubrzani pandemijom, pojačali su zabrinutost oko kulture ‘uvijek uključen’ i stalne povezanosti radnika s njihovim radnim mjestom, što ih je dovelo do dodatnog i često neplaćenog rada.
Jedno od predloženih rješenja je uvođenje prava na isključenje. Na temelju ankete menadžera ljudskih resursa i radnika, ovo izvješće istražuje zakonodavstvo država članica EU-a u vezi s pravom na isključenje i procjenjuje utjecaj politika tvrtke u ovom području na sate radnika kada je „na vezi“, radno vrijeme, ravnotežu između poslovnog i privatnog života, zdravlje i dobrobit i opće zadovoljstvo na radnom mjestu.
Sažetak istraživanja
Unatoč zakonodavstvu EU-a kojim se regulira radno vrijeme, zdravlje i sigurnost na radu te ravnoteža između poslovnog i privatnog života, podatci iz nacionalnih i europskih istraživanja pokazuju kako visok udio radnika koji mogu raditi na daljinu i fleksibilno pomoću digitalnih alata rade dugo i podložni su zdravstvenim problemima povezanim sa stresom na poslu i izgaranjem. Porast rada na daljinu i fleksibilnog rada tijekom pandemije i sve veća upotreba mobilnih digitalnih alata, koji radnike čine lakšim za kontakt, ubrzali su raspravu o tome je li postojeće zakonodavstvo i dalje primjereno svrsi rješavanja rizika koje predstavlja kultura ‘stalne uključenosti’ na radnom mjestu.
Prethodno istraživanje Eurofounda ukazalo je na nedostatak informacija o provedbi i utjecaju prava na isključenje na razini poduzeća. Na temelju ankete radnika i upitnika koji su ispunili menadžeri ljudskih resursa u četiri zemlje (Belgija, Francuska, Italija i Španjolska), ovo izvješće baca svjetlo na to kako se pravo na isključenje provodi na razini tvrtke. Analizirajući odgovore radnika u tvrtkama sa i bez politike prava na isključenje, procjenjuje njihova iskustva primanja i odgovaranja na komunikacije vezane uz posao izvan ugovorenog radnog vremena; koliko dodatnih sati rade i zašto; i njihovu ravnotežu između posla i privatnog života, zdravlje i dobrobit te opće zadovoljstvo na radnom mjestu.
Od proljeća 2023. godine nije postojao poseban zakon na razini EU-a o pravu na isključenje. Međutim, niz postojećih EU direktiva sadrži relevantne odredbe, od kojih je najznačajnija Direktiva o radnom vremenu (Direktiva 2003/88/EZ). Ova direktiva postavlja ograničenja radnog vremena i regulira odmore za sve radnike. Rezolucija Europskog parlamenta iz siječnja 2021. (2019/2181 (INL)) pozvala je Europsku komisiju na donošenje zakona o pravu na isključenje, istovremeno priznajući ključnu ulogu koju imaju socijalni partneri u pregovorima o pitanjima na radnom mjestu. 2022. godine europski međuindustrijski socijalni partneri započeli su pregovore o mogućem okvirnom sporazumu o radu na daljinu i pravu na isključenje.
Ključni pronalasci
- Oko 45% ispitanika u anketi radnika u ciljanim sektorima zbog visokog udjela poslova koji se mogu raditi na daljinu i u zemljama u kojima se zakonodavstvo o pravu na isključenje provodi kroz socijalni dijalog odgovorilo je kako je u njihovoj tvrtki na snazi politika prava na isključenje. Od njih 80% smatra kako se politika odnosi na njih. Međutim, samo polovica ispitanika u poduzećima s pravom na isključenje svjesna je radnji koje su poduzete za njezinu provedbu.
- Radnici su primijetili da su najčešće radnje koje se poduzimaju za potporu isključenju s digitalnih alata povezanih s poslom automatsko brisanje e-pošte primljene tijekom praznika i mjere za sprječavanje isporuke poslovne e-pošte u određeno vrijeme. Radnici smatraju kako su lagane mjere, poput obuke i podizanja svijesti, manje zastupljene, dok su poslodavci potonje smatrali jednim od najvažnijih provedenih mjera.
- Preko 80% anketiranih radnika potvrdilo je primanje komunikacije vezane uz posao izvan svog ugovorenog radnog vremena tijekom uobičajenog radnog tjedna. Gotovo tri četvrtine izjavilo je kako ih kolege kontaktiraju izvan radnog vremena svaki dan ili nekim danima; 67% kontaktiraju neposredni rukovoditelji. Velika većina (gotovo 9 od 10) ispitanika odgovorila je na takvu komunikaciju, a svaki četvrti je odgovorio na sve pozive i poruke primljene izvan radnog vremena.
- Sljedeći su najčešće navedeni razlozi za odgovaranje na komunikaciju u vezi s poslom izvan radnog vremena: osjećaj odgovornosti za svoje zadatke (82%), želja ostanka ‘u tijeku’ (75%), jer se to očekuje (75 %), strah od negativnog utjecaja ako se ne odgovori (61%) i očekivanje boljeg napredovanja u karijeri (50%).
- Gotovo polovica ispitanika redovito radi više sati nego što im je ugovoreno, najčešće kako bi dovršili poslove koje nisu uspjeli obaviti tijekom ugovorenog radnog vremena (37%). Više od jedne trećine radnika radi dodatne sate na izričit zahtjev menadžera, a manje od jedne petine (17%) to radi uglavnom zato što ih se kontaktira izvan radnog vremena. Dodatni radni sati zato što radnike kontaktiraju menadžeri, kolege ili klijenti izvan radnog vremena je vrsta prekovremenog rada za koju je najmanje vjerojatno da će radnici biti financijski nadoknađeni.
- Čini se kako pravo na isključenje ne smanjuje vjerojatnost kontaktiranja radnika izvan radnog vremena ili odgovaranja na takvu komunikaciju. Međutim, veći udio ispitanika iz tvrtki bez prava na isključenje navode kako rade dodatno radno vrijeme jer ih se kontaktira izvan radnog vremena, nego što su rekli ispitanici iz tvrtki s takvom politikom (19% u usporedbi s 14%). U potonjim poduzećima dodatni sati uglavnom se odrađuju na temelju dogovorenog prekovremenog rada i veća je vjerojatnost da će radnici dobiti naknadu za dodatne sate putem plaće ili slobodnog vremena. Ovo se posebno odnosi na dodatne sate odrađene zbog kontakta izvan radnog vremena.
- Veći udio radnika, u poduzećima s politikom prava na isključenje za koju smatraju da se primjenjuje na njih, navodi visoku razinu autonomije u određivanju svog radnog vremena, što ukazuje na to da pravo na isključenje ne ograničava željenu fleksibilnost radnog vremena.
- Zadovoljstvo ravnotežom između poslovnog i privatnog života općenito je bilo visoko među svim ispitanicima, pri čemu je 85% radnika izjavilo kako se njihovo radno vrijeme vrlo dobro (25%) ili prilično dobro (60%) uklapa u obiteljske i druge obveze. Međutim, radnici u poduzećima s politikom prava na isključenje izjavili su bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života od radnika u tvrtkama bez takve politike (92% u usporedbi s 80%).
- Oko 45% ispitanika smatra kako je kontaktiranje izvan radnog vremena štetno za njihovu ravnotežu između posla i privatnog života te za njihovo zdravlje i dobrobit, pri čemu je to izjavilo više žena nego muškaraca. Negativno je pogođen veći udio osoba u dobi od 25 do 39 godina, vjerojatno zato što mnogi u ovoj skupini imaju malu djecu. Radnici koji rade na daljinu također su više pogođeni od onih koji u potpunosti rade u prostorijama svog poslodavca. Najčešće prijavljeni zdravstveni problemi su glavobolja (41%), zatim bol u leđima (35%), opći umor (34%) i anksioznost/stres (33%). Zdravstveni problemi obično su češći među radnicima koji moraju raditi više sati. Manji udio radnika u tvrtkama koje ostvaruju pravo na isključenje navodi zdravstvene probleme. Na primjer, dok je 38% radnika u poduzećima bez prava na isključenje izjavilo da je patilo od stresa ili tjeskobe u 12 mjeseci prije istraživanja, ta je brojka bila 28% među radnicima u poduzećima s pravom na isključenje.
- Otprilike 8 od 10 ispitanika bilo je vrlo zadovoljno svojim radnim uvjetima. Više radnika s pravom na isključenje bilo je vrlo zadovoljno od onih bez tog prava (29% u usporedbi s 15%).
- Preko 70% radnika u poduzećima s politikom prava na isključenje smatra kako je njezin učinak bio vrlo ili donekle pozitivan; 26% smatra kako nije bilo utjecaja.
Izvor:
https://www.eurofound.europa.eu/sites/default/files/2023-11/ef23002en1.pdf
