Dolazi kraj radu „na crno“, a uvodi se i registar za poslodavce

Vlada RH sljedeće godine planira donijeti poseban Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada, kojim bi se još strože kažnjavali poslodavci koji svoje radnike drže ‘na crno’, no sindikalisti i HUP upozoravaju da bi prvo trebalo promijeniti način rada Državnog inspektorata.

Nacionalni program za suzbijanje neprijavljenog rada od 2021. do 2024., koji služi kao podloga za donošenje posebnog Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada Vlada RH je donijela u veljači ove godine. Taj bi zakon svjetlo dana mogao ugledati već sljedeće godine, a njime bi se uvele nove kontrole svih oblika rada “na crno” te uvele još strože kazne za poslodavce.

Iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava neslužbeno su za  Jutarnji poručili kako je izrađena strategija za suzbijanje neprijavljenog rada, te da imaju potporu radnika i poslodavaca, oko toga da rad ‘na crno’ treba iskorijeniti. Tako su u javnosti izneseni prijedlozi da se povećaju ovlasti Državnog inspektorata pri kažnjavanju poslodavaca koji neprijavljivanjem potkradaju radnike, ali i državu. Naime, inspektori bi imali pravo poslodavcu naložiti da prijavi radnika od dana kad ga je zaposlio.

Ako se to ne može utvrditi, predviđene su svojevrsne kazne. Poslodavac bi, tako, za radnika “na crno”, morao uplatiti puni iznos plaće i doprinosa za tri mjeseca prije otkrića inspektora. Ista kazna mu slijedi, ako su radnici “na crno” otkriveni prvi put. Ako poslodavac ponovi nedjelo, pa ga inspektori ponovno uhvate, morat će platiti plaće i doprinose za posljednjih šest mjeseci, a ako mu ni to nije dovoljna kazna, uz prijavu radnika na šest mjeseci, dobit će i jednomjesečnu zabranu poslovanja.

No, od te kazne se poslodavac može izvući ako u roku od tri dana plati kaznu i prijavi radnika. Ako to ne učini, prijave će provesti zavodi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a Porezna će uprava donijeti “rješenje po službenoj dužnosti o obaveznim javnopravnim davanjima za razdoblje od utvrđenog dana početka rada odnosno tri/šest mjeseci retroaktivno”. Jednomjesečna zabrana rada i otkup kazne već postoje u domaćoj zakonskoj regulativi, koja je, očito, spremna za pooštravanje.

Zasad je u planu, prema pisanju Jutarnjeg, i osnivanje javnog registra poslodavaca koji su uhvaćeni da radnike nelegalno zapošljavaju ili ne poštuju druga pravila koji bi funkcionirao kao svojevrsni stup srama.

Naime, Državni inspektorat je u prošloj godini prema pisanjima Faktografa, obavio 8101 inspekcijski nadzor u području radnih odnosa. Ukupno su našli 730 neprijavljenih domaćih i stranih radnika, a 168 poslodavaca je dobilo privremenu zabranu rada. Od tog broja su 42 poslodavca platila kaznu u iznosu od 20 do 30 tisuća kuna, ovisno o tome jesu li imali domaće ili strane neprijavljene radnike, čime su s 1,26 milijuna kuna kompenzirali štetu koju su neprijavljivanjem radnika nanijeli državnom proračunu.

Državni inspektorat je potkapacitiran i neučinkovit

Ovi podaci nisu dovoljno dobri sindikalistima, koji smatraju da je Državni inspektorat i u ovakvom obujmu potkapacitiran, pa bi im dodavanje novih ovlasti, iako to pozdravljaju, donijelo i nove probleme.

“Inspektorat je u pravilu potkapacitiran brojem ljudi i samim time, ne stiže hrpu toga odraditi, pa poslodavci idu na varijantu: ‘Možda uopće neće doći do mene’ ili ‘Ako dođe, već ću imati dovoljno vremena da iskoristim hrpu ušteda koje mi ostvaruje neprijavljeni rad, a možda nisam ni takav pehist da me netko zatekne. Ako se to sve skupa dogodi, još uvijek mi je kazna manja nego zarada koju sam tako ostvario”, rekao je za Net.hr predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever.

U sindikatima tvrde kako neprijavljivanje radnika nije jedini oblik rada “na crno”, što se često zanemaruje te pritom ističu da je Inspektorat neučinkovit u utvrđivanju drugih oblika rada na crno. Naime, inspektori provjeravaju samo slučajeve u kojima nije isplaćena minimalna plaća, dok im primjerice, davanje plaće “na ruke”, prolazi “kroz prste”.

“Imate oblik rada ‘na crno’ kada poslodavac s radnikom sklopi ugovor o radu na minimalnu plaću, a razliku mu daje ‘na ruke’. Imate i oblik kada poslodavca obvezuje sektorski kolektivni ugovor, koji je proširen i kojim poslodavac mora isplaćivati plaću radniku te materijalna davanja. No, sve to Državni inspektorat, svih ovih godina ne gleda, jer je kroz cijelo to razdoblje neučinkovit. Učinkovit je za male, sitne poslodavce kojima, tek tako, treba doći u nadzor pa ih treba kazniti na lokalnoj razini, ali kada treba kazniti neke malo veće igrače, onda je u potpunosti neučinkovit”, smatra predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Mladen Novosel.

S neučinkovitošću Inspektorata slažu se i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, kojoj se članovi često žale na ometanje radnih procesa pri dugotrajnim i neefikasnim inspekcijskim nadzorima, u kojima se često traže podaci na papiru. Smatraju da niz podataka inspekcija, prije nego ode u nadzor, već može ‘povući’ od drugih tijela, dakle nužno bi bilo pojačati razmjenu informacija među tijelima državne uprave. Za to postoje sve pretpostavke, samo je potrebna bolja koordinacija između samih tijela.

Kazne za poslodavce i uvođenje javnog registra – stupa srama za prekršitelje

Novosel tvrdi da čak i kada Inspektorat napravi prijavu, pravosuđe zakaže, te sve ili ode u zastaru, ili završi s puno manjim novčanim kaznama od nanesene štete radniku i državi. Komentirajući nove prijedloge kažnjavanja poslodavaca koji ne prijavljuju radnike, istaknuo je kako “represija sama po sebi nije nikad donijela rezultata”, dok je, s druge strane, njegov kolega Sever s oduševljenjem dočekao najave strožih kazni. Dapače, on bi ih dodatno postrožio.

“Danas nema nikakvog opravdanja ni za kojeg poslodavca da nije uspio radnika prijaviti za ne znam koliko vremena, kad se to može raditi u elektroničkom obliku, a pogotovo nema opravdanja da mu dio plaće isplaćuje na ruke, a da dio bude prijavljen na bilo kojem obliku. Takvog poslodavca treba drastično kažnjavati novčanim kaznama i zatvaranjem, a ako je riječ o nekome kod koga je to primijećeno ponovno, u tom slučaju ga trebaju trajno zatvoriti i to je najbolji primjer svim drugima da ne idu istim putem”, smatra Sever.

Jedna od predloženih ideja je i javno sramoćenje poslodavaca koji svoje radnike zapošljavaju “na crno” putem javno dostupnog “crnog” i “bijelog” registra poslodavaca. U “crnom” registru bi potencijalni radnici, ali i sva zainteresirana javnost, mogli pronaći poslodavca koji nije prijavio radnike, davao im je plaću na ruke, prijavljivao ih na pola radnog vremena, a prisiljavao na rad u punom radnom vremenu, nije mario za prekovremene sate, godišnje odmore…, dok bi u “bijelom” registru bili navedeni poslodavci koji se u potpunosti drže slova zakona.

Uloga Državnog inspektorata

U HUP-u smatraju da je siva ekonomija, što je zbirni naziv za sve oblike rada “na crno”, rezultat “neprimjereno i nerealno postavljenih uvjeta i/ili komplicirane, nejasne ili neprovedive administrativne obveze.  Mišljenja su kako je potrebno provoditi kontinuirano osvještavanje i informiranje javnosti o cjelovitosti dosega i posljedica neprijavljenog rada, koje svakako nisu zanemarive te imaju velike posljedice na socijalnu sigurnost (zdravstveno i mirovinsko osiguranje i osiguranje u slučaju zaposlenosti)”.

Iako je Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada tek u pripremi čini se da će Vlada konzultacije, savjetovanje o procjeni učinkovitosti propisa te pregovore sa socijalnim partnerima, što su procesi koji prethode donošenju nacrta zakona, odraditi s lakoćom. Svi se slažu da rad “na crno” treba suzbiti za dobrobit radnika i države.

Time bi se ojačao životni standard radnika, uplaćeni porezi i doprinosi napunili bi državnu blagajnu te omogućili moguće davanje novih novčanih povlastica ili povećanje postojećih, a i mirovine će radnicima biti veće što budu imali više staža i većih uplata doprinosa u sustav.

Osim toga, dodatno će se osnažiti razlozi zbog kojih tvrtke mogu biti isključene iz procesa javne nabave. Ta opcija također već postoji u slučaju da poslodavci krše obveze iz radnih zakona, no razmatra se i uvođenje definicije samozaposlenosti “kako bi se mogla suzbiti i lažna samozaposlenost, s obzirom na to da ista proizvodi niz negativnih učinaka”.

No, prijepora će, izgleda biti, oko uloge Državnog inspektorata u cijelom procesu. I sindikati i poslodavci smatraju da je on spor i neučinkovit u svojim nadzorima, a čak i najavljeno povećanje ovlasti i uvođenje novih kazni ne drži vodu s obzirom na malen broj radnih inspektora. To su stvari kojima se Ministarstvo rada ne može baviti, pa je moguće očekivati do 2024., dokad je na snazi Nacionalni program za suzbijanje neprijavljenog rada, da Ministarstvo pravosuđa krene u izmjene propisa o Inspektoratu i postupanju pravosuđa u radnim sporovima.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *