Osim što će poslodavci plaćati kazne zbog zapošljavanja na crno, planira se i uvođenje javnih registara dobrih i loših poslodavaca.
Inspektori rada Državnog inspektorata tijekom 2020. godine obavili su 8.101 inspekcijskih nadzora primjene propisa u području radnih odnosa. Pritom su privremeno zabranili obavljanje djelatnosti kod 168 poslodavaca kod kojih su zatekli radnike u nezakonitom radu, odnosno tzv. radu na crno.
Ukupno su inspektori iz Državnog inspektorata, u nezakonitom radu prošle godine zatekli 730 stranih i domaćih radnika.
U inspekcijskim nadzorima utvrđeno je da je kod poslodavaca radilo 498 radnika „na obavljanju posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, a koje poslodavci nisu prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada ili na odgovarajuće radno vrijeme“.
Osim toga, otkriveno je i 232 stranca „koji su radili protivno odredbama Zakona o strancima (ZS) kojima je utvrđena obveza ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada“.
Svaki četvrti poslodavac kod kojeg su inspektori zatekli neprijavljene radnike te im je „usmenim rješenjem u zapisniku“ privremeno zabranjeno obavljanje djelatnosti, tu je kaznu otkupio.
Naime, prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju kao i Zakona o strancima, inspektori na mjesec dana zabranjuju rad poslodavcu kod kojeg zateknu radnika na crno. No ako poslodavac otkloni nedostatke u poslovanju, odnosno obavi urednu prijavu radnika i plati novčanu kaznu, s poslovanjem može nastaviti čim dokaze preda inspektorima. Novčana kazna je 20 tisuća po domaćem radniku za kojeg je utvrđen nezakoniti rad, odnosno 30 tisuća kuna po zatečenom stranom radniku u sivoj zoni rada.
Kaznu jednomjesečne zabrane rada je novčanom naknadom uz prijavu radnika lani otkupilo 42 poslodavaca koji su u državni proračun uplatili 1,26 milijuna kuna.
Nove mjere protiv rada na crno
Zabrana rada na mjesec dana i novčani otkup kazne u budućnosti će biti tek dio mjera s ciljem sprečavanja zapošljavanja rada na crno. Odnosno, svi bi poslodavci kod kojih se otkrije neprijavljeni rad bili obavezni platiti kaznu, radnik bi se retroaktivno prijavio na obavezna osiguranja, a zabrana djelatnosti uslijedila bi tek ako je poslodavac „ponavljač“ prekršaja.
Namjera je da se do kraja 2022. godine prošire ovlasti Državnog inspektorata i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) „u pogledu retroaktivne prijave osiguranja“, a s ciljem sprečavanja rada na crno.
Vlada je, naime, usvojila Nacionalni program za suzbijanje neprijavljenog rada za razdoblje od 2021. do 2024. godine, s akcijskim planom za njegovu provedbu. Kako se navodi u dokumentu, u cilju osiguravanja radno pravno statusnog položaja radnika, kao i osiguranja socijalne sigurnosti neprijavljenih radnika, „neovisno o volji poslodavca da istog prijavi u sustave obaveznih osiguranja“, potrebno je predvidjeti nove zaštitne mehanizme prelaska iz neprijavljenog rada u prijavljeni.
Državni inspektorat bi, kako se objašnjava, nakon provedenog inspekcijskog nadzora u kojem se utvrdi neprijavljeni radnik zapisnikom o provedbenom nadzoru „utvrdio razdoblje trajanja neprijavljenog rada ili bi se, ako se početak rada ne može nedvojbeno utvrditi, pozvao na zakonsku presumpciju postojanja radnog odnosa“.
Pritom se predlaže „zakonska presumpcija od tri mjeseca unatrag od provedenog nadzora“ za prvo utvrđenje neprijavljenog rada kod poslodavca, „šest mjeseci za ponovljeno te u slučaju trećeg utvrđenja neprijavljenog/ih radnika osim šest mjeseci zakonske presumpcije rada, dodatno bi se izrekla mjera zabrane obavljanja posla“.
Zabrana rada nakon trećeg prekršaja
Kako bi to trebalo izgledati u praksi, odnosno kako bi se uspostavio radno-pravni status neprijavljenog radnika?
Nadležni inspektor naložit će poslodavcu da u roku od tri dana prijavi radnika i to počevši od utvrđenog dana početka rada ili tri/šest mjeseci retroaktivno od dana provedenog nadzora. Istodobno će poslodavcu naložiti plaćanje novčane kazne po svakom zatečenom neprijavljenom radniku, ali bez mjere zabrane obavljanja djelatnosti.
Zabrana obavljanja djelatnosti na mjesec dana izreći će se ako poslodavac i treći put bude uhvaćen u nezakonitom zapošljavanju. No i ta zabrana se ukida ako poslodavac u roku od tri dana dostavi dokaz da je platio kaznu i radnika ili radnike uredno prijavio.
Ako poslodavac ne prijavi radnika prema roku koji mu je inspekcijskim nadzorom naložen, prijave će provesti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Porezna uprava će, pak, donijeti „rješenje po službenoj dužnosti o obaveznim javnopravnim davanjima za razdoblje od utvrđenog dana početka rada odnosno tri/šest mjeseci retroaktivno“.
Poreznici će obračune o obaveznim davanjima, a to su porezi i prirezi na dohodak, odrediti prema prosječnoj bruto plaći u djelatnosti u kojoj je radnik zatečen u radu na crno.
„Dodatno, posebnim će se zakonom propisati obaveza isplate plaće radniku, a na temelju utvrđene obveze uplate javnopravnih davanja“, navodi se u Nacionalnom programu.
Registri dobrih i loših poslodavaca
Do kraja iduće godine trebao bi biti uspostavljen i očevidnik poslodavaca kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad, ali i očevidnik „bijelih poslodavaca“, odnosno poslodavaca kod kojih poslodavci prilikom nadzora nisu utvrdili kršenje prava iz radnog odnosa. Oba očevidnika bit će javno objavljena.
„Radnici imaju pravo znati da li je njihov potencijalni poslodavac odgovoran prema radnicima. S druge strane, potencijalni poslovni partneri i drugi gospodarski subjektu također imaju pravo na informacije o poslovanju poslodavaca u vezi neprijavljenog rada“, navodi se u Nacionalnom programu.
Kolektivni ugovori
Jedna od mjera borbe protiv neprijavljenog rada je i uvođenje nadzora nad primjenom kolektivnih ugovora s proširenom primjenom kada je riječ o isplati minimalne plaće, što će također biti u djelokrugu rada inspektora rada.
Hrvatska trenutno ima samo jedan potpisani kolektivni ugovor koji je, odlukom ministra zaduženog za rad, proširen na cijelu djelatnosti, a riječ je kolektivnom ugovoru za graditeljstvo – što je i djelatnost s najviše otkrivenog rada na crno.
Prošireni kolektivni ugovor znači da je, prema odredbama Zakona o radu, ministar rada na zahtjev svih potpisnika tog ugovora njegovu primjenu proširio na sve poslodavce u određenoj grani djelatnosti bez obzira jesu li oni članovi udruge poslodavaca koja je dokument potpisala ili ne.
To podrazumijeva, podsjeća se u dokumentu, da su svi obrtnici i tvrtke koji posluju u određenim sektorima obavezni poštovati i na svoje radnike primjenjivati odredbe kolektivnih ugovora dogovorenih i potpisanih i dogovorenih između sindikata i granskih udruga poslodavaca.
Inspektori kontroliraju i primjenu odredbi Zakona o minimalnoj plaći, a u taj bi zakon trebalo ugraditi i obavezu kontrole primjene proširenih kolektivnih ugovora jer se njima najčešće reguliraju i minimalna primanja. Naime, kolektivnim ugovorom moguće je ugovoriti minimalnu plaću nižu od zakonom propisanog.
„Sveobuhvatnom kontrolom propisanih najnižih iznosa minimalnih plaća koje vrijede na čitavom teritoriju Hrvatske i za sve poslodavce na koje se tako propisani iznosi odnose doprinijet će se povećanju i ujednačavanju standarda radnika i njihovim boljim radnim uvjetima, a posljedično i spriječiti emigraciju kvalitetne i stručne radne snage, odnosno doprinijeti rješavanju problema negativnih demografskih trendova“, navodi se u Nacionalnom programu suzbijanja rada na crno.
U dva dokumenta, dva oprečna mišljenja Vlade
Vlada pritom ističe kako je njenim politikama „potrebno poticati bipartitno kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora, a čiju primjenu, na prijedlog svih stranaka kolektivnog ugovora, ministar nadležan za rad može proširiti te u tu svrhu uvesti nadzor nadležne inspekcije nad primjenom kolektivnih ugovora koji imaju proširenu primjenu“.
Dakle, Vlada Nacionalnim programom suzbijanja rada na crno ističe potrebu da svojim politikama potiče kolektivno pregovaranje. To je suprotno njenom razmišljanju iznesenom u stajalištu o EU direktivi o minimalnoj plaći, kada je ustvrdila da odredbe o poticanju socijalnog dijaloga od strane vlada ne bi trebale biti obvezujuće, a i zasmetala joj je težnja Europske komisije da je najmanje 70 posto radnika pokriveno kolektivnim ugovorima.
Kao što smo ranije pisali, stav je Hrvatske da odredbe o poticanju socijalnog dijaloga od strane same države kao i odredbe o postotku radnika koji trebaju biti obuhvaćeni kolektivnim ugovorima ne bi smjele biti obvezujuće, već da ih treba urediti „pravno neobvezujućim dokumentom“. Naime, kako stoji u hrvatskom stajalištu, „država članica bi trebala preuzeti obvezu utjecati na kolektivno pregovaranje na način da se poveća pokrivenost subjekata radnog odnosa kolektivnim ugovorima, pri čemu se ne uzima u obzir da kolektivno pregovaranje ovisi o volji strana koje bi kolektivno pregovarale“.
No kada je u pitanju sprečavanje rada na crno Vlada, očito, uviđa kako svojim politikama može i treba poticati kolektivno pregovaranje.
Tko neće imati pristup javnoj nabavi?
Hrvatska planira donijeti i poseban Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada. Njime, bi među ostalim trebalo dodatno pojasniti i osnažiti razloge zbog kojih se gospodarski subjekti mogu isključiti iz postupka javne nabave. Naime, već je sada predviđena mogućnost isključenja gospodarskih subjekata iz procesa javne nabave zbog kršenja obveza u području socijalnog i radnog prava, u praksi se kao problem javio „način dokazivanja povreda“.
Posebnim zakonom o suzbijanju neprijavljenog rada, kako se navodi, definirao bi se takav rad kao i njegovi pojavni oblici. Osim toga, razmotrilo bi se i uvođenje definicije samozaposlenosti „kako bi se mogla suzbiti i lažna samozaposlenost, obzirom da ista proizvodi niz negativnih učinaka“.
Izvor: Faktograf
