Europska agencija za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) objavila je svoju publikaciju Minimalne plaće u 2021. godini – godišnji pregled.
U publikaciji autori navode na koji način su se u 2020. godini utvrđivale minimalne plaće za 2021. godinu, s kojim su se poteškoćama suočavali donositelji odluka te kako su kod donošenja odluka vezanih za minimalne plaće reagirali na izazove gospodarskih i socijalnih posljedica pandemije bolesti Covid-19.
Naznačuje se i opseg do kojega su mjere potpore zbog krize uzrokovane bolešću Covid-19 bile vezane za iznos minimalne plaće, kao i iznosi minimalnih plaća u državama članica EU, uključenost socijalnih partnera u utvrđivanje iznosa minimalnih plaća i dr.
U nastavku se nalazi sažetak publikacije:
2020. godina bila je teška godina za radnike s niskim primanjima, uključujući one koji primaju minimalnu plaću, jer oni su bili najizloženiji gubitku radnih mjesta i skraćenom radnom vremenu, što je dovelo do znatnog gubitka prihoda zbog pandemije koronavirusne bolesti 2019. (COVID-19). Zbog pandemije donositelji odluka na nacionalnoj razini (vlade i socijalni partneri, uz potporu stručnjaka) suočili su se s izvanrednim izazovima kad je riječ o utvrđivanju novih stopa minimalnih plaća za 2021. U većini država članica brzo su uvedeni programi dohodovne potpore i potpore poduzećima, često u velikom razmjeru. Trenutačnom inicijativom EU-a u pogledu minimalnih plaća podupire se stajalište da se primjerenim minimalnim plaćama može ograničiti smanjenje prihoda u slučaju gospodarskog pada, pomoći stabilizirati domaću potražnju te radnicima osigurati pristup mogućnostima za zapošljavanje, a sve je to ključno za potporu održivom i uključivom oporavku.
Predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, najavila je 2019. zakonodavni prijedlog kojim bi se osiguralo da svaki radnik u EU-u ima pristup minimalnoj plaći koja osigurava dostojan život, bez obzira na to gdje je zaposlen. Nakon savjetovanja u dvije faze sa socijalnim partnerima, Komisija je u listopadu 2020. predstavila prijedlog direktive o primjerenim minimalnim plaćama. Njegov je cilj uspostaviti okvir za zemlje u pogledu utvrđivanja primjerenih minimalnih plaća, ali njime se ne utvrđuju ni ne propisuju konkretni iznosi minimalne plaće. Na temelju prijedloga direktive, pri ažuriranju ili utvrđivanju iznosa minimalne plaće, države članice koje su propisale zakonske minimalne plaće trebale bi barem razmotriti kupovnu moć na temelju minimalnih plaća, uz razinu, distribuciju i rast bruto plaća i kretanja produktivnosti rada. Od država članica traži se i da pri procjeni primjerenosti minimalnih plaća upotrebljavaju indikativne referentne vrijednosti, kao što su one koje se obično upotrebljavaju na međunarodnoj razini. U prijedlogu direktive kao primjeri se navode dvije moguće vrijednosti: 50 % prosječne bruto plaće i 60 % medijana bruto plaće. Sudjelovanje socijalnih partnera u određivanju i ažuriranju zakonskih minimalnih plaća ključan je element prijedloga. Zahtijeva se i da države članice u kojima je obuhvat kolektivnog pregovaranja manji od 70 % radnika izrade akcijske planove za promicanje kolektivnog pregovaranja.
Ključni nalazi
- Minimalne plaće oprezno su povećane u većini država članica u razdoblju od 2020. do 2021., pri čemu je zemlja koja predstavlja medijan zabilježila povećanje od 3 % (u nacionalnim valutama). Neke su se države članice izričito pridržavale prethodno najavljenih obveza (Bugarska, Hrvatska, Latvija, Portugal i Slovenija). Samo je nekoliko država članica odlučilo zamrznuti razinu minimalnih plaća tijekom 2021., uključujući Belgiju, Estoniju, Grčku i Španjolsku, te Cipar za minimalne plaće prema stručnoj spremi.
- Prilagodbe propisa o minimalnoj plaći povezane s krizom bile su rijetke i ograničene na odgodu postupaka (Grčka i Poljska), odustajanje od zakonodavnog cilja (Slovačka) ili odluku da se preispitaju odluke na temelju novih dostupnih podataka (Litva).
- U zemljama u kojima ne postoji zakonska minimalna plaća (Austrija, Danska, Finska, Italija, Švedska i Norveška), ovisno o trenutku u krugovima pregovora, došlo je do neznatnog učinka na kolektivno pregovaranje te su odgođene određene obnove ili povećanja plaća. Povećanja plaća bila su umjerena, ali pregovaranje je u tim zemljama u pravilu ostalo relativno stabilno.
- Kad ih se upitalo o glavnom izazovu s kojim su se suočili u krugu pregovora o određivanju minimalne plaće održanom 2020., donositelji odluka na nacionalnoj razini koji su sudjelovali u ovoj studiji uglavnom su upućivali na opću gospodarsku neizvjesnost uzrokovanu pandemijom. U slučajevima kad su se mogla izraditi predviđanja, bila su neizvjesnija ili promjenjivija no inače. Prelazak na rad putem interneta za većinu nije bio pretjerano težak, ali pregovarači su izrazili želju za povratak na sastanke uživo.
- Do gubitaka radnih mjesta za žene 2020. uglavnom je dolazilo kod zanimanja s velikim udjelom radnika s minimalnom plaćom.
- Programi dohodovne potpore povezani s pandemijom bolesti COVID-19 bili su posebno važni za radnike s niskim plaćama jer su na njih više utjecale mjere ograničenja kretanja ili skraćeno radno vrijeme. Iznosi koji su se isplaćivali u okviru tih programa razlikovali su se. Samo su neke zemlje ograničile gubitak zarade uvođenjem pragova ispod kojih dohodci radnika ne smiju pasti. Kad je riječ o programima skraćenog radnog vremena, radnicima u Estoniji, Francuskoj, Grčkoj, Luksemburgu, Portugalu i Sloveniji bila je zajamčena barem minimalna plaća.
- Stajališta socijalnih partnera u pogledu prijedloga direktive EU-a o minimalnim plaćama nisu se promijenila. Općenito, organizacije poslodavaca, uključujući njihove predstavnike na razini EU-a, najviše kritiziraju tu inicijativu i prednost daju uvođenju neobvezujuće preporuke, no neki od njih prepoznaju vrijednost jasnih i transparentnih kriterija. Većina sindikata podržava inicijativu, ali bi htjeli da ona ide korak dalje. Stajališta vlada raznolika su, a najveći otpor dolazi iz Danske i Švedske.
- Točke prijedloga direktive u pogledu kojih je upućeno najviše kritika odnose se na zahtjev da države članice uspostave akcijske planove kad je obuhvat kolektivnog pregovaranja manji od 70 % (članak 4.) i kriterij o usmjeravanju procjene primjerenosti zakonskih minimalnih plaća u zemljama (članak 5.). Sindikati iz nekoliko država članica iz srednje i istočne Europe (u kojima je stupanj organiziranosti nizak, a kolektivno pregovaranje ograničeno) posebno sumnjaju u to da se obuhvat od 70 % može postići, a da se prethodno ne ukloni nekoliko prepreka. Sindikati se uglavnom ne slažu s uključivanjem produktivnosti rada u kriterije za usmjeravanje određivanja zakonske minimalne plaće.
- U 2018. 23 % primatelja minimalne plaće u EU-u izjavilo je da se suočava s poteškoćama ili velikim poteškoćama kako bi spojili kraj s krajem u odnosu na 11,5 % takvih izjava među ostalim zaposlenicima. Ukupno 16 % primatelja minimalne plaće živjelo je u kućanstvima koja se suočavaju s materijalnom oskudicom u odnosu na 6 % među ostalim zaposlenicima.
Pokazatelji politika
Krizna razdoblja, kao što su velika recesija i pandemija bolesti COVID-19, utječu na radnike s nižim i minimalnim plaćama više no na druge skupine. Za radnike s niskim plaćama posebno je važno da programi dohodovne potpore uključuju pragove ispod kojih njihovi prihodi ne mogu pasti.
Rasprave o primjerenosti minimalnih plaća ne bi trebale biti ograničene na razinu minimalnih plaća u odnosu na druge plaće. Rasprave o indikativnim pragovima (na primjer, 60 % medijana plaća ili 50 % prosječne plaće) brzo se mogu pretvoriti u tehničke rasprave o mjerenjima i izvorima podataka, pri čemu se neće riješiti glavno pitanje: mogu li si radnici s niskim primanjima koji zarađuju minimalnu plaću priuštiti dostojan standard života koji im omogućuje da skrbe o uzdržavanim osobama.
Pri pokretanju rasprava o definiranju primjerenosti oblikovatelji politika trebali bi razmotriti dodatne pokazatelje za primjerenost, uključujući one subjektivne (na primjer, mogućnost spajanja kraja s krajem) i objektivne (kao što je materijalna oskudica) kako bi se utvrdilo u kojoj si mjeri osobe koje zarađuju minimalnu plaću mogu priuštiti osnovnu robu i usluge.
Izvor: Eurofound
