Novi Zakonu o radu (ZOR) stupio je na snagu 1. siječnja 2023. godine, a jedna od novosti je rad od kuće. Ne radi se o ničem novom jer je i prije u Zakonu o radu postojao rad izvan matičnog radnog mjesta, poslodavčeva prostora, ali nije bio tako detaljno obrađen.
Za vrijeme pandemije puno radnika koji su do tada fizički radili kod poslodavca su silom prilika počeli raditi od kuće. Čak i nakon pandemijskog lockdowna su oni kojima je karakter posla to dopuštao radili od kuće te je takva vrsta rada postala novonormalna stvarnost. Iz ovoga je proizašlo da je zakonodavac shvatio da je riječ o kategoriji koju treba zakonom proširiti, urediti i normirati. Pa je tako i učinjeno u novom Zakonu o radu. No, dogodilo se da je napravljena razlika između rada od kuće i rada na daljinu i poslodavci su u tome mogli naći priliku da smanje troškove.
U prvom stavku članka 17 novog Zakona o radu kaže se da je rad na izdvojenom mjestu rada onaj “koji se ne obavlja u prostoru poslodavca, već se obavlja od kuće radnika ili na daljinu”. Nadalje, rad od kuće se u sljedećem stavku definira kao “rad koji se obavlja u domu radnika ili nekom drugom prostoru koji je određen temeljem dogovora radnika i poslodavca”. U trećem stavku istog članka ZOR-a definira se i rad na daljinu za koji se kaže da je “rad koji se uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, pri čemu poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje svoje mjesto rada, koje je promjenjivo i ovisi o volji radnika”.
Poslodavac bi radniku koji radi na izdvojenom mjestu rada trebao snositi dio režijskih troškova koje ovaj ima radeći kod kuće, osigurati mu potrebnu opremu za rad te uvjete propisane pravilima zaštite na radu. Budući da je napravljena razlika između rada od kuće i rada na daljinu poslodavci bi mogli u tome naći priliku da smanje troškove.
Rad na izdvojenom mjestu se smatra da radnik obavlja posao s poznate adrese, iz kuće ili stana radnika, za koju poslodavac mora znati i oko čega se dogovorio s radnikom. Rad na daljinu znači da radnik posao može obavljati bilo gdje – iz vikendice, s terase kafića ili s klupe u obližnjem parku, iz Hrvatske ili bilo koje druge zemlje. U slučaju rada na daljinu poslodavac nema nikakvih dodatnih obveza prema radniku, osim da mu isplati plaću. Ako radnik ne radi s neke poznate, fiksne adrese, poslodavac nema obvezu platiti mu dio režijskih troškova niti brinuti o adekvatnoj opremi i zaštiti na radu.
Suština je rada na izdvojenom mjestu rada da se odvija izvan poslodavčeva prostora, a u prostoru na adresi za koju mora znati i poslodavac. U tom slučaju poslodavac je dužan osigurati uvjete rada – od optimalnog mjesta za rad što podrazumijeva stolac, stol, opremu, rasvjetu, sigurnost električnih uređaja i napajanja i svega ostalog što obuhvaća zaštita na radu pa do definiranog radnog vremena. Isto tako se utvrđuje koliki su povećani radnikovi troškovi za takav rad i sve se to ugovara u dodatku ugovora o radu ili u ugovoru o radu ako je takav rad ugovoren od početka.
S druge strane, rad na daljinu omogućava se samo i isključivo za rad pomoću digitalnih tehnologija, iako i rad na izdvojenom mjestu rada, od kuće, s poznate adrese, u pravilu podrazumijeva rad na takvim tehnologijama.
U slučaju rada na daljinu poslodavac niti ima obveze za osiguranje radnih uvjeta, niti za naknadu troškova. Može se o tome dogovoriti s radnikom ili regulirati kroz kolektivni ugovor, ali i ne mora.
Budući da se rad izvan matičnog mjesta rada obavlja pomoću digitalne tehnologije, poslodavcu je manje važno je li to rad s poznate ili nepoznate adrese pa se radnicima nudi da prihvate da je to rad na daljinu. S tom podjelom na rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu u novom ZOR-u poslodavcima se, zapravo, na pladnju nudi da izbjegnu neke troškove. Takva je situacija da radnici ne mogu birati pa prihvaćaju ugovor sa radom na daljinu. To je najviše izraženo u sektorima informacijsko-komunikacijske tehnologije i medijima.
U naprednijim zemljama rad od kuće ili na daljinu je ustaljena pojava više od 10 godina. Tamo postoji problem druge vrste. Iz iskustava radnika tih zemalja neki od njih su čak i poslove ugovarali digitalnim putem odnosno ”na daljinu”, ostajali bi bez posla bez da bi ikad upoznali poslodavca ili ušli u poslodavčev prostor. Bilo je i slučajeva da je poslodavac prodao prostor ili odustao od unajmljivanja pa se radnici, koji su privremeno radili od kuće, nisu imali gdje vratiti. Događa se također da pomalo pada i produktivnost takvog rada, da ljudi duže vremena tako radeći posao, gube polet i motivaciju.
U radu kod kuće i na daljinu gubi se socijalna povezanost između radnika onaj fini socijalni kontakt. Možda bi baš zbog toga radnici trebali porazmisliti o opciji da ne ugovaraju isključivo rad od kuće ili na daljinu. Ono što se isprva može činiti dobrim, može dugoročno ostaviti posljedice.
Uz gubitak fizičke povezanosti s drugim radnicima, događa se da radnik gubi i mentalnu vezu između sebe i poslodavca jer kod kuće ga praktički ne doživljava na način kao kada dolazi na posao. Ljudi tih struka koji najviše rade od kuće vrlo lako mijenjaju poslove, jer više nemaju osjećaja vjernosti i pripadnosti poslodavcu. Kad radite od kuće, praktički mijenjate poslodavce, a da nikad i ne izađete iz sobe. Na taj način radniku praktički postaje svejedno za koga radi, sve dok ne mora izaći iz topline svoga stana.
