U vremenskim uvjetima, u kojima temperature zraka prelaze 30˚C, radnici koji obavljaju određene poslove na otvorenom, kao što su poslovi u graditeljstvu, poljoprivredi, montaži, intervencijama i sl. rade u nepovoljnim klimatskim uvjetima.
Poslodavac je dužan osigurati uvjete za rad na siguran način te je dužan u procjeni rizika utvrditi radna mjesta na kojima je radnik izložen vrućini, preostali rizik na tim radnim mjestima i mjere koje poslodavac treba poduzeti da bi se taj rizik sveo na najmanju moguću mjeru.
Poslodavac ne može utjecati na vanjske čimbenike, ali pravilnom primjenom pravila zaštite na radu, može se u velikoj mjeri izbjeći ili smanjiti toplinski stres.
Rad pri visokim temperaturama bez primjerene zaštite, izaziva razne zdravstvene probleme, kao što su dehidracija, prolazni toplinski umor, nesvjestica uslijed vrućine, toplinska iscrpljenost, toplinski udar, sunčanica i promjene na koži.
Pravilnikom o zaštiti na radu za mjesta rada, od 2020. godine, određena je dužnost poslodavca da u odnosu na zaštitu od nepovoljnih vremenskih uvjeta (rad pri niskim i visokim temperaturama na otvorenom) postupa u skladu s uputama i smjernicama nadležnog zavoda za javno zdravstvo u području medicine rada. U smjernicama su obrađeni parametri rada na otvorenom, toplinski indeksi,zdravstvene tegobe povezane s radom na visokoj temperaturi te preporuke.
Također, sukladno istom Pravilniku, za radnike koji rade u zatvorenim prostorima potrebno je osigurati određene mikroklimatske uvjete. Tako se pri korištenju uređaja za klimatizaciju preporuča relativna vlažnost od 40% do 60%. Ako se u toplom (ljetnom) razdoblju koriste uređaji za klimatizaciju, razlika između vanjske i unutarnje temperature, u pravilu, ne bi trebala biti veća od 7˚C. Ako uređaji za klimatizaciju ne postoje, potrebno je poduzimati druge odgovarajuće mjere za smanjenje zraka u prostorijama.
