Podatci EU-a otkrivaju prednosti kolektivnog pregovaranja za ravnotežu između poslovnog i privatnog života i pokazuju kako radnici u zemljama s najvišim razinama pokrivenosti kolektivnim ugovorima svake godine uživaju do mjesec dana više slobodnog vremena od ostalih radnika, a bez gubitka plaće.
Analiza Eurofoundovih podataka o kolektivno ugovorenom radnom vremenu za radnike s punim radnim vremenom pokazala je sljedeće:
- u zemljama u kojima je devet od deset radnika obuhvaćeno kolektivnim ugovorom, prosječno radno vrijeme iznosi 1.674 sata godišnje (isključujući prekovremeni rad),
- u zemljama u kojima je kolektivnim ugovorom obuhvaćen svaki deseti radnik, prosječno radno vrijeme je 1.848 sati (bez prekovremenog rada).
To je razlika od 174 sata – što je razmjerno radu tijekom četiri tjedna na temelju prosječnog kolektivno ugovorenog radnog vremena u EU-u od 38 sati tjedno.
Zemlje s najvećom pokrivenošću kolektivnim ugovorima
| Kolektivno ugovoreno radno vrijeme (godišnje) | Pokrivenost kolektivnim ugovorom (%) | |
| Švedska | 1.662 | 88 |
| Finska | 1.662 | 89 |
| Belgija | 1.752 | 96 |
| Austrija | 1.714 | 98 |
| Francuska | 1.578 | 98 |
| Prosjek | 1.674 | 94 |
Države sa najnižom pokrivenošću kolektivnim ugovorom
| Kolektivno ugovoreno radno vrijeme (godišnje) | Pokrivenost kolektivnim ugovorom (%) | |
| Poljska | 1.848 | 13 |
| Grčka | 1.840 | 14 |
| Rumunjska | 1.840 | 15 |
| Estonija | 1.856 | 19 |
| Mađarska | 1.856 | 22 |
| Prosjek | 1.848 | 11 |
Razlika pokazuje potrebu za podizanjem razine pokrivenosti kolektivnim ugovorima diljem Europe.
U posljednja dva desetljeća više od tri milijuna radnika nema pristup uvjetima ugovorenim kolektivnim ugovorom. Najveći pad zabilježen je u Grčkoj i Rumunjskoj, dvjema zemljama s najvećim radnim vremenom. Grčka vlada je nedavno donijela zakon kojim dodatno produljuje radno vrijeme.
Manifest ETUC-a za europske izbore poziva na sljedeće mjere za postizanje „Pravednog dogovora za radnike”:
- Revizija direktiva o javnoj nabavi koja pristup javnom financiranju za poduzeća čini ovisnim o poštivanju prava na kolektivno pregovaranje.
- Ambiciozno prenošenje Direktive o primjerenim minimalnim plaćama na nacionalnoj razini, s ciljem 80% pokrivenosti kolektivnim ugovorima u svakoj državi članici.
- Smanjenje radnog vremena bez gubitka plaće, uključujući pravo na isključenje kako bi se ukinuo neplaćeni rad.
Glavna tajnica ETUC-a, Esther Lynch, rekla je: “Za previše radnih ljudi diljem Europe ovo je doba godine sve samo ne praznično. Ljudi rade puno sati za nisku plaću, a trebali bi uživati u slobodnom vremenu s prijateljima i obitelji.
Uz jasnu poveznicu između broja radnika čiji su ugovori o radu dogovoreni temeljem kolektivnih ugovora i količine vremena koje moraju provesti na poslu svake godine, korist od kolektivnog pregovaranja najbolji je božićni dar koji donositelji politika mogu dati radnicima.Dokazano je kako smanjenje radnog vremena bez gubitka plaće povećava i produktivnost i dobrobit radnika. Ove brojke pokazuju da su visoke razine kolektivnog pregovaranja najbolji način za postizanje scenarija u kojem svi pobjeđuju.
Razlog jaza između plaća i radnih uvjeta koji postoji između država članica stvara jaz u pravima radnika. To se nije dogodilo samo od sebe. Strukture koje milijunima radnika omogućuju kolektivno pregovaranje su tijekom posljednja dva desetljeća pod napadom kao rezultat mjera rezanja, a i razbijanje sindikata je dopušteno u sve većim razmjerima.
Pogrešni argument da je kolektivno pregovaranje loše za konkurentnost gospodarstva sada je potpuno diskreditiran i vrijeme je da se donositelji politika pozabave posljedicama grešaka iz prošlosti.
Zato EU i nacionalne vlade sada imaju odgovornost biti proaktivne u ponovnoj izgradnji pokrivenosti kolektivnim ugovorima, što se pokazuje dobrim za gospodarstvo i društvo.
Najbolji način za postizanjem toga je osigurati da tvrtke koje primaju javna sredstva moraju plaće i uvjete rada odrediti kroz kolektivni ugovor.”
Bilješke: Izvor statistike radnog vremena:
https://www.eurofound.europa.eu/en/publications/2023/working-time-2021-2022
Brojke predstavljaju „koliko bi sati prosječan radnik s punim radnim vremenom u svakoj zemlji trebao raditi prema zakonodavstvu i važećim kolektivnim ugovorima. Oni ne uzimaju u obzir čimbenike kao što su prekovremeni rad, drugi oblici slobodnog vremena ili dopusta (kao što je bolovanje ili roditeljski/porodiljni dopust) ili iznimna smanjenja normalnog radnog vremena, kao što je skraćeno radno vrijeme.“
Izvor statistike kolektivnog pregovaranja: OECD-AIAS ICTWSS baza podataka i poveznica: https://www.oecd.org/employment/ictwss-database.htm
Statistička bilješka: Italija je isključena zbog statističkih problema s podacima o pokrivenosti kolektivnim pregovorima.
Izvor: https://www.etuc.org/en/pressrelease/highly-unionised-enjoy-month-more-free-time
