U najavi je novi Zakon o radu i sindikati sumnjaju da udruga poslodavaca želi ugraditi neke dodatne elemente fleksibilizacije radnih odnosa pod izlikom uređenja specifičnih epidemijskih okolnosti. Predstavnici radnika smatraju da bi to bolje bilo riješiti u okviru nacionalnog kolektivnog ugovora. Jer, smatraju oni, u protivnom bi se s izmjenama ZOR-a mogle provući i neke nepoželjne „fleksibilizacijske” mjere.
Radnici i poslodavci ogledaju se na pitanju regulacije rada od kuće, zato što su mnoga radna mjesta za vrijeme epidemije silom prilika preseljena u domove samih radnika.
Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) još u travnju izričito je zahtijevala određene preinake radnog zakonodavstva koje bi išle u smjeru lakšeg otpuštanja radnika. Svi se slažu da je Hrvatskoj potrebna preciznija regulacija rada od kuće no nisu razjašnjeni brojni detalji u vezi s tim, od raznih naknada do radnog vremena ili problema zaštite na radu. No što se tiče moguće fleksibilizacije radnih prava, ključno je napomenuti da je RH već neko vrijeme u samom vrhu Europske unije po udjelu nesigurnih tj. prekarnih oblika zaposlenja.
Jelena Miloš, projektna koordinatorica europske sindikalne središnjice Uni Europa, te članica Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) u Zagrebu, drži da Hrvatskoj i Europi ne trebaju daljnje fleksibilizacije, nego upravo suprotno, zaokret prema stvaranju sigurnih, kvalitetnih i ekološki prihvatljivih radnih mjesta.
Pokazalo se da ključni radnici zbog kojih društvo i dalje funkcionira rade na slabo plaćenim i nesigurnim poslovima te da su to većinom žene. ”No ovdje se radi o neodrživom modelu ekonomije, napominje Miloš, u kojoj prekarna radna snaga čini sve veći udio i radi ključne poslove, a istovremeno je u krizi i najviše pogođena otkazima te pogoršanim uvjetima rada.”
U Hrvatskoj relativno malo zaposlenih radi od kuće
Miloš smatra da daljnja fleksibilizacija radnog zakonodavstva izgleda kao primjena starog rješenja za novi problem, u smjeru troškovnog rasterećenja poslodavaca. Ali, s vjerojatno pogubnim posljedicama, ako se uzme u obzir navedeni podatak da je Hrvatska prvak EU-a u prekarnom radu. A kad je posrijedi rad od kuće, ona iznosi kako studije pokazuju da je za vrijeme „lockdowna” gotovo 40 posto radnika u Europskoj uniji koristilo tu formu radne zaštite.
Rad od kuće biti će sigurno još neko vrijeme raširen kako bi se smanjili zdravstveni rizici no istovremeno otvara brojna pitanja koja se dosad ni na koji način nisu regulirala. Prije svega potrebno je urediti radno vrijeme i poštovati slobodno vrijeme, odnosno osigurati radnicima pravo da se ‘isključe’ van radnog vremena.
Dvostruko su veće šanse da osoba koja radi od kuće odradi čak 48 ili više sati tjedno, nego bi to bio slučaj s ljudima koji rade u uredu, a punih šest puta su veće šanse da će takve osobe raditi i u svoje slobodno vrijeme. Osim toga, ne smiju se zanemariti pitanja različitog adresiranja troška za struju, te internet, ili povećanih ergonomskih zahtjeva i psihosocijalnih rizika.
Koordinatorica Uni Europe je pritom sklona rješenju tih pitanja kolektivnim ugovorom, kako zakonskim izmjenama ne bi bio zanemaren moment kolektivnog pregovaranja.
Sociolog rada Dragan Bagić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pak vjeruje da ZOR nije pogrešno mjesto reguliranja (i) rada od kuće, premda se slaže da je riječ o izuzetno delikatnom zahvatu te da je načelni strah sindikalnih predstavnika opravdan, kao što potvrđuju neka ranija iskustva.
