Izmjene Zakona o radu Vlada RH je najavila za drugu polovicu 2022. kojim želi fleksibilizirati i osuvremeniti tržište rada, no u javnosti su se pojavili brojni kontroverzni prijedlozi. Pojavom pandemije koronavirusa te posljedično ograničavanjem kretanja, mnogi su poslodavci odlučili poslati svoje radnike da rade od kuće. Mnogi se otada pitaju imaju li poslodavci pravo zadržati takav model dugoročno, hoće li im nadoknaditi povećane režijske troškove struje i interneta i sl. S druge strane, poslodavcima su režijski troškovi smanjeni, a niti najam poslovnih prostora nije neophodan.
Još u začetku pandemije, u proljeće prošle godine, Vlada RH je u paketu s naknadama za očuvanje radnih mjesta, pokušala progurati poseban zakon o radu na „izdvojenom radnom mjestu“. Njime bi se brojne odredbe postojećeg Zakona o radu suspendirale u slučaju rada od kuće, pa su sindikalne središnjice burno reagirale smatrajući da će to dovesti do vala otkaza i opće nezaštićenosti radnika i njihovih prava. Zakon je Vlada RH povukla prije izglasavanja u Saboru te krenula u izradu novog Zakona o radu.
Kad ga već ne može dokinuti, promijenit će ga pod istim opravdanjem – potrebom uređivanja pitanja rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno od kuće. Iako će novi Zakon o radu biti izglasan najvjerojatnije u drugoj polovici sljedeće godine, i to kao jedna od mjera iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, u resornom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, demografije i socijalne skrbi, potrudili su se objasniti kako će rad od kuće biti zapravo demografska mjera.
Mnogi kontroverzni prijedlozi
U javnosti su proteklih dana procurile neke odredbe budućeg Zakona o radu koje se ne tiču samo rada od kuće, već i puno širih promjena radničkih prava. Pregovori Vlade RH, sindikalnih središnjica i udruga poslodavaca došli su tek do početnih konzultacija. One su gotove, a uskoro bi resorno ministarstvo trebalo krenuti u savjetovanje o procjeni učinaka tog propisa, da bi se zatim krenulo u ozbiljne trostrane pregovore, koji će rezultirati nacrtom Zakona koji će proći najprije javno savjetovanje, a potom i čitanja u Saboru prije negoli bude izglasan.
Već je sad jasno kako će tema u pregovorima biti mnogo i kako bi većina mogla izazvati ozbiljne rasprave među socijalnim partnerima. Naime, u javnosti se počelo spekulirati kako će novim zakonom biti skraćeno trajanje ugovora rada na određeno, ali i trajanje otkaznog roka te visina otpremnine te da će se poslodavcima omogućiti lakše otpuštanje radnika, iako u ministarstvu tvrde da će se novim propisom poticati prelazak na stalne oblike zapošljavanja.
Fleksibilizacija i liberalizacija trebale bi u domaće tržište rada donijeti i mogućnost da dob više ne bude glavni kriterij odlaska u mirovinu, ali i da zaposlenici, nezadovoljni svojom plaćom, mogu raditi i dodatne poslove.
Sindikati: Nema govora o smanjenju otpremnine i otkaznog roka
Najkontroverznije mjere su svakako skraćivanje otkaznog roka i smanjenje otpremnine. No, predsjednik SSSH Mladen Novosel uvjerava kako o tome dosad nije bilo riječi, niti će ih biti.
Na svim konzultacijama koje su provedene u zadnjih šest, sedam mjeseci, nije bilo spomena da bi se išlo u skraćivanje otkaznog roka ili u smanjivanje bilo kakvih prava na otpremninu. Bilo je razgovora o tome da bi se mogao način otpremnine malo drugačije uređivati, što znači da bi pravo na otpremninu imali i oni radnici koji rade na određeno i na neodređeno vrijeme. Međutim o tome će se sigurno razgovarati u narednih godinu dana, koliko će sigurno pregovori o ZOR-u trajati. Ne dolazi u obzir bilo kakav razgovor o smanjenju prava u tom dijelu, rekao je Novosel.
Osim ovoga, najviše će rasprave sasvim sigurno izazvati i nova ograničenja pri radu na određeno vrijeme, koja predviđaju smanjenje broja ugovora na određeno koje jedan radnik može potpisati, ali i njihovo trajanje.
U Hrvatskoj je rad na određeno vrijeme ili u nekim drugim nestalnim i nesigurnom oblicima rada poprimio dramatičnu razinu i on već iznosi negdje do 25 posto od ukupno zaposlenih, s tim da je taj trend započeo dosta naglo od izmjena Zakona 2003., a onda još dodatno 2013. i 2014. Mi od 2003. naovamo imamo među novozaposlenima između 92 i 95-96 posto, ovisno o godini, onih koji su zaposleni na određeno vrijeme. To je problem koji se iskristalizirao na drugoj strani, jer su nestalni oblici rada jedan od glavnih razloga za iseljavanje iz Hrvatske, uz mala primanja, zato jer ne daju nikakvu sigurnost, rekao je predsjednik NHS-a Krešimir Sever.
Sindikati upozoravaju i na već postojeću zakonsku mogućnost da poslodavci zapošljavaju radnike na probni rok od tri ili šest mjeseci te da im potom, bez ikakva opravdanja, daju otkaz. Alternativa je to radu na određeno vrijeme, koja prebacuje sav teret poslovanja na radnike. Novosel drži da poslodavci posežu za radom na neodređeno, jer su sigurniji da se njihovi zaposlenici neće sindikalno organizirati i vršiti pritisak na njih.
U HUP-u pak tvrde da se rad na određeno vrijeme u značajnoj mjeri koristi zbog nejasnih i teško primjenjivih odredbi o probnom radu, ali i rigidnosti sustava otkazivanja te je nužno fleksibilizirati uvjete ugovora o radu na neodređeno vrijeme, što omogućuje veću fluktuaciju na tržištu rada i u konačnici dovodi do većeg zapošljavanja i produktivnosti rada.
Reguliranje dopunskog rada
Govora će sasvim sigurno biti i o reguliranju dopunskog rada. U HUP-u pozdravljaju najavljeno širenje te odredbe s postojećih dodatnih osam sati tjedno, tvrdeći da živimo u drugačijim vremenima i treba omogućiti što veću fleksibilnost i radnicima i poslodavcima, pogotovo onima koji mogu i žele raditi i zaraditi više. Mogućnosti za zaposlenike na tržištu rada, a pogotovo za one kvalitetne, nikako ne bi smjele biti ograničene, te je za očekivati da će tržište rada s vremenom postajati još fleksibilnije i raznovrsnije i da će ovakve situacije biti sve češća pojava.
Postojali su razni prijedlozi uređenja te odredbe, od već spomenutog povećanja broj dodatnih radnih sati, do toga da zaposlenik može raditi dodatan posao bez suglasnosti svog poslodavca. Novosel je oštro protiv, te inzistira na tome da radnik bude kvalitetno plaćen na svom postojećem radnom mjestu, za svojih osam sati dnevno. Naglasio je da ako mi zagovaramo da u Hrvatskoj budu i dalje ovako niske plaće, ovako nizak standard, gdje radnik, da bi preživio, mora raditi još 10 dodatnih poslova, onda to ne ide u smjeru u kojem se može držati bilo kakva razina konkurentnosti rada unutar EU-a, te da već i ovo sada što postoji je sasvim dovoljno i tu ne treba ništa dirati.
Govorilo se i o možebitnom produljenju radnog vijeka. Naime, mnogi su shvatili da bi ukidanje zakonski definirane dobi kao kriterija za odlazak u mirovinu značilo i to da će morati raditi do 67. ili 70. godine života ili do smrti. Tim se pitanjima bavi Zakon o mirovinskom osiguranju, koji propisuje starosnu dob i potreban staž za odlazak u mirovinu. Izmjenama Zakona o radu zapravo će se, tvrde sindikalisti i poduzetnici, omogućiti onima koji žele i mogu da nastave raditi i nakon 65. godine života.
Trenutne zakonske odredbe ne priječe ostanak radnika u radnom odnosu i nakon 65. godine, naravno, uz dogovor između poslodavca i radnika, što u HUP-u smatramo ključnim, govore poslodavci, pritom ne spominjući strahove svojih članova da će svojim starijim zaposlenicima morati isplaćivati veće otpremnine, kad se oni odluče povući s radnog mjesta, kao niti bojazan da će za njih morati u potpunosti pokrivati troškove bolovanja.
Naknada za nečlanove sindikata
No, zato su spremno dočekali kritizirati najave o uvođenju naknade za nečlanove sindikata. Smatraju ih u najmanju ruku neobičnima i na granici ustavnosti. U sindikatima pak tvrde da se ne radi ni o kakvom porezu kojim bi se prisililo druge radnike da im plaćaju članarinu. Motivi i razlozi uvođenja takve naknade, sasvim su druge prirode.
U sindikatima tvrde kako ovo nije inicijativa koja je išla od čelnika sindikata, već dolazi od članova sindikata koji su ozlojeđeni zbog činjenice da kad sindikat ispregovara kolektivni ugovor, da onda to imaju pravo i nečlanovi sindikata, kao i članovi sindikata, koji su svojim sredstvima financirali kolektivno pregovaranje, tvrdi Sever i dodaje kako se ovo pitanje može urediti i tako da novac ide primjerice nekim udrugama ili pak da članovi sindikata za sebe ispregovaraju dodatna radnička prava, koja nisu predviđena Zakonom ili Pravilnikom o radu.
Ovakva odluka obuhvatila bi mali broj radnika koji su pokriveni kolektivnim ugovorima i oko modela ove participacije tek se treba dogovoriti, jer je sasvim jasno da bi se dio radnika osjećao diskriminirano.
Rad od kuće je stvar dogovora
Rad od kuće definiran je člankom 17. Zakona o radu. Sindikati ističu kako bi takva odredba iz potpuno različitih razloga mogla odgovarati i poslodavcima i radnicima. No, smatraju da bi to trebala biti stvar dogovora obiju strana, kao i kod dobrovoljnog umirovljenja nakon 65. godine.
Na drugoj strani, poslodavac mora ispuniti cijeli niz obveza, od dodatka ugovora o radu, do toga da mora nadoknaditi radniku dodatne troškove koje ima doma, mora definirati radno vrijeme u kojem razdoblju je njemu radnik raspoloživ, a u kojem nije, i tako dalje, upozorava Sever, a iz HUP-a poručuju kako ovo pitanje treba riješiti pomoću uvođenja modaliteta povremenog, ali i stalnog rada na daljinu. Ostale obveze poslodavci bi rješavali pojednostavljenjem odredbi o rasporedu radnog vremena, preraspodjeli, nejednakom rasporedu, prekovremenom radu i pripravnosti, poručio je Sever.
Ukoliko se sve ove odredbe usvoje u novom Zakonu o radu, radnici će raditi za stalno ili dopunski iz udobnosti svog doma, uz fleksibilno radno vrijeme i mogućnost da rade do duboke starosti, a morat će plaćati i sindikalnu naknadu pod uvjetom da koriste prava zajamčena kolektivnim ugovorom, a nisu članovi sindikata.
