Hrvatski zavod za javno zdravstvo (Služba za medicinu rada) objavio je Registar profesionalnih bolesti u 2020. godini. Profesionalne bolesti su bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima.
Registar profesionalnih bolesti za 2020. godinu obuhvaća ukupno 264 profesionalne bolesti, od čega se 41 odnosi na profesionalne bolesti uzrokovane azbestom.
Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, broj zaprimljenih prijava profesionalnih bolesti u 2020. godini bio je 658, a broj priznatih prijava, koje su zaprimljene u navedenom razdoblju je 467 odnosno podatci o 203 profesionalne bolesti nisu obuhvaćeni Registrom.
Prema učestalosti u ukupnom broju profesionalnih bolesti na prvom mjestu su zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane radom u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik zaraze. U Registru se nalazi ukupno 190 zaraznih i parazitskih bolesti uzrokovanih radom od kojih je 180 bolest COVID-19 i to:
– 148 u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi,
– 15 u javnoj upravi i obrani te obveznom socijalnom osiguranju,
– 6 u prerađivačkoj industriji,
– 6 u obrazovanju,
– 3 u financijskoj djelatnosti i djelatnosti osiguranja,
– 1 u trgovini na malo i veliko
– 1 u ostalim uslužnim djelatnostima.
Nakon zaraznih ili parazitskih bolesti, slijede sindromi prenaprezanja uzrokovani kumulativnom traumom (20), a koji su najčešći u javnoj upravi i obrani, zarim obveznom socijalnom osiguranju te prerađivačkoj industriji, odnosno onim radnim procesima gdje tijekom obavljanja poslova postoje ponavljajući pokreti, pritisak i prisilan položaj tijela.
Vibracijski sindrom uzrokovan vibracijama koje se prenose na ruke i šake (4) svake je godine prisutan kao profesionalna bolest, a gotovo u pravilu je posljedica rada motornom pilom u šumarstvu.
U ukupnom broju oboljelih od profesionalnih bolesti (bez azbesta) ima 157 (70,4%) žena i 66 (29,6%) muškaraca, što je posljedica činjenice kako je u radnoj populaciji veći udio žena u uslužnim djelatnostima, njegovateljica u domovima za starije, medicinskih sestara, liječnica i sličnih zanimanja u velikoj mjeri zaposleno upravo u onim djelatnostima gdje je povećan rizik za nastanak zaraznih profesionalnih bolesti.
Srednja dob oboljelih od profesionalnih bolesti u 2020. godini (bez azbesta) je 45,58 godina, dok je u 2019. godini 49,83 godina. Kako se navodi u Registru, prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja i priznavanja profesionalne bolesti je visoka. Uzrok tome se može tražiti u boljim radnim uvjetima u kojima sve kasnije nastaju oštećenja zdravlja, ali isto tako ga treba tražiti u potrebi za održavanjem egzistencije te sve težom mogućnošću zapošljavanja s preostalom radnom sposobnošću iz čega proizlazi potreba za zadržavanjem radnog odnosa pod svaku cijenu, čak i u slučaju bolesti.
Isto tako, liječnici obiteljske medicine kao i liječnici drugih specijalnosti često ne pomišljaju da je riječ o promjenama zdravlja uzrokovanim radom na pojedinom radnom mjestu, a situaciji pridonosi i teža dostupnost specijalista medicine rada. Naime, osobe koje rade na radnim mjestima koja prema procjeni rizika nisu svrstana u poslove s posebnim uvjetima rada ne idu na periodičke preglede kod specijaliste medicine rada, a sam specijalist medicine rada nije u sustavu zdravstva prepoznat kao sudionik u specijalističko konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti.
Nadalje, s obzirom na mogućnost uvida u kompletnu medicinsku i ostalu dokumentaciju temeljem koje se provodi priznavanje profesionalne etiologije bolesti, nameće se zaključak da se radnici javljaju sve kasnije od početka tegoba, odnosno tek onda kada je bolest potrebno liječiti dulje, a dijagnostiku provoditi kompliciranijim, financijski i stručno zahtjevnijim metodama. Osim toga, najveći broj oboljelih najčešće dolazi iz niže i srednje obrazovne skupine zanimanja djelatnosti šumarstva i proizvodnje, pa zbog toga za njihovu preostalu radnu sposobnost na tržištu rada nije moguće naći posao.
Što se tiče opasnih i štetnih radnih uvjeta koje su uzrokovali profesionalne bolesti, na prvom mjestu su mikroorganizmi kao uzročnici bolesti (virus SARS-CoV-2) – zatim statodinamička opterećenja u vidu kumulativne traume te vibracije.
U 2020. godini ukupno je bilo 306 radnika privremeno radno nesposobno zbog profesionalne bolesti, neovisno o godini priznavanja iste. Najveći broj dana privremene radne nesposobnosti je u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (ukupno 6036), slijedi prerađivačka djelatnost (2596) gdje najučestalije dijagnoze dolaze iz spektra sindroma prenaprezanja kod kojih su smetnje u trenutku priznavanja značajno izražene, a liječenje često kirurško uz dugotrajan postupak rehabilitacije. Također, veliki broj dana privremene radne nesposobnosti zabilježen je i u djelatnosti poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (2164) gdje se radi o radnicima sjekačima motornom pilom kod kojih je utvrđen profesionalni vibracijski sindrom.
Najveći broj dana privremene radne nesposobnosti uzrokovali su sindromi prenaprezanja. Uglavnom se radilo o sindromu karpalnog kanala te bolestima zglobnih sveza i tetiva. U 2020. godini su zbog ovih zdravstvenih problema radnici bili privremeno nesposobni za rad 4464 dana, a prosječno trajanje privremene nesposobnosti je iznosilo oko 3 mjeseca. Broj sindroma prenaprezanja iz godine u godinu sve je veći uz dugotrajno liječenje i dugu privremenu radnu nesposobnost. Ova skupina profesionalnih bolesti sigurno zahtijeva veću pozornost i primjenu učinkovitijih preventivnih mjera, a što Medicina rada navodi već godinama u Registru profesionalnih bolesti.
Izvor:
http://www.hzzzsr.hr/wp-content/uploads/2021/05/Registar-profesionalnih-bolesti-za-2020.pdf
