Dosadašnje konzultacije i online sastanci predstavnika socijalnih partnera, poslodavaca i nadležnog ministarstva, pokazali su da poslodavci čvrsto inzistiraju na fleksibilizaciji radnog zakonodavstva, a sindikati idu za tim da se zaštite prava radnika u smislu boljeg usklađivanja poslovnog i obiteljskog života te u skladu s aktualnim trendovima u Europi. Glavni prijepor, mogla bi biti namjera ministra rada Josipa Aladrovića da se destimulira rad na određeno.
Poslodavci smatraju da je preduvjet tome olabaviti stalno zaposlenje, među ostalim lakšim otpuštanjem, te smanjenje iznosa otpremnina i trajanje otkaznih rokova. Postoje velike razlike i oko toga kako definirati izdvojeno radno mjesto.
Sindikati smatraju da nema potrebe za većim izmjenama odredbi sadašnjeg zakona koji, uz ostalo, određuje da on uvijek podrazumijeva potpisivanje dodatka ugovora o radu i preuzimanje različitih troškova, kao što je električna energija ili internet, te zdravstvenu zaštitu. Također, poslodavci žele da se poveća mogućnost prekovremenog rada u odnosu na sadašnjih 180 sati, dok je sindikatima to potpuno neprihvatljivo.
HUP u svom očitovanju navodi kako se, općenito, zalaže za fleksibilnije uređenje radnog vremena, u što ulazi i rad na izdvojenom mjestu i rad na daljinu. Kada je riječ o većem zapošljavanju za stalno, HUP navodi kako se zalaže za veću fleksibilizaciju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, fleksibilizaciju radnog vremena, tj. pojednostavljenje odredbi o rasporedu radnog vremena, preraspodjeli, nejednakom rasporedu, prekovremenom radu ili pripravnosti.
Predlaže i brisanje odredbe ZOR-a koja propisuje da se ugovor o radu na određeno vrijeme može otkazati samo ako je to predviđeno ugovorom. Kako objašnjavaju, najveći broj mikro i malih poduzetnika koji nemaju svoje pravne službe i služe se unaprijed pripremljenim obrascima ugovora o radu nisu dovoljno upoznati sa zakonskim ograničenjima. Brisanjem spornog članka, smatraju, doći će do otklanjanja prepreka za zadržavanje najučinkovitijih radnika te dinamičnije i konkurentnije tržište rada.
Pozivajući se na postojeća iskustva, HUP navodi kako se rad na određeno vrijeme u značajnoj mjeri koristi zbog nejasnih odredbi o probnom radu, ali i restriktivnog sustava otkazivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme. U HUP-u dodaju da su ugovori o radu na određeno vrijeme potreba pojedinih sektora i bilo bi nesmotreno uzeti u obzir specifičnosti tih sektora. Primjerice, u turizmu i graditeljstvu udio ugovora o radu sklopljenih na tri mjeseca rezultat je sezonskih potreba.
U pogledu izdvojenog mjesta rada, zalažu se za moderniziranje zakonskog uređenja na način da se zadrži važeći institut rada na izdvojenom mjestu rada i uvede novi institut rada na daljinu. Za stalni rad na daljinu sklapao bi se ugovor o radu na daljinu koji se ne smatra radom na izdvojenom mjestu rada i na njega se ne primjenjuju odredbe koje uključuju pribavljanje i održavanje postrojenja, uređaja ili zaštitu života i zdravlja.
Privremeni rad na daljinu bio bi iznimno moguć na zahtjev poslodavca u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti poput primjerice epidemije, potresa, poplava i sl.
