Dana 16. i 17. prosinca 2021. godine održala se on-line edukacija o nediskriminaciji koju je organizirao Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
Predavanja su 16. prosinca 2021. godine virtualno održale gđa. Dijana Kesonja, univ.spec.iur., zamjenica Pučke pravobraniteljice i gđa. Gordana Palajsa, voditeljica pravno-kadrovskih poslova i javnih politika u području zaštite na radu, SSSH.
Drugi dan edukacija, 17. prosinca 2021. godine, koje su se odvijale u realnom vremenu, otvorila je dr.sc. Nikolina Patalen, savjetnica u Vladi i Vladinom Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, koja je ujedno bila i moderatorica, dok su navedene predavačice odgovarale na pitanja sudionika koji su se uključivali u raspravu putem Zoom platforme.
Edukacija je bila namijenjena članovima radničkih vijeća, predstavnicima radnika za zaštitu na radu, sindikalnim povjerenicima i poslodavcima. Na edukaciji je ispred Republičkog sindikata radnika sudjelovala Mihaela Kemenović.
Pravo na jednakost je jedno od temeljnih ljudskih prava koje je zajamčeno međunarodnim dokumentima i nacionalnim zakonodavstvom Republike Hrvatske.
Ustav, kao temeljni pravni akt u RH, člankom 14. stavkom 1. jamči pravo na jednakost građana regulirajući:
“Svaki čovjek i građanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.”
Zakonom o suzbijanju diskriminacije (ZSD) je razrađena zaštita od diskriminacije, regulirajući područja primjene, oblike diskriminacije, diskriminacijske osnove, izuzetke od diskriminacije, postupanje središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije, sudsku zaštitu od diskriminacije te prekršajne odredbe.
Člankom 1. zakona taksativno je navedeno 17 diskriminacijskih osnova, kao razloga nepovoljnog postupanja. Na zatvorenoj listi diskriminacijskih osnova nalaze se rasa ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacija.
ZSD regulira više oblika diskriminacije i to izravnu diskriminaciju, neizravnu diskriminaciju, uznemiravanje, spolno uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju, propuštanje razumne prilagodbe, segregaciju, viktimizaciju kao i teže oblike diskriminacije.
Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD-a kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
Osnovni elementi ovog oblika diskriminacije jesu:
- stavljanje u nepovoljniji položaj osoba u usporedivoj pravnoj situaciji,
- uvjetovanost nepovoljnog postupanja nekom od diskriminacijskih osnova,
- nije nužno postojanje namjere počinitelja da diskriminira, već je bitan učinak.
Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ZSD-a, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.
Osnovni elementi ovog oblika diskriminacije jesu:
- zabranjena osnova diskriminacije je kriterij nejednakog postupanja u usporedivoj situaciji,
- nije bitno postoji li namjera diskriminiranja, već je bitan učinak,
- opravdani izuzeci neizravne diskriminacije – test objektivnog legitimnog cilja i primjerenosti i nužnosti primijenjenih sredstava.
Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD-a koje ima za cilj prouzročenje straha drugome ili stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, s posljedicom povrede dostojanstva osobe.
Osnovni elementi ovog oblika diskriminacije su:
- neželjeno ponašanje (činjenje i/ili propuštanje),
- ponašanje uvjetovano nekom od diskriminacijskih osnova,
- ima za cilj stvaranje straha, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja,
- posljedica takvog postupanja je povreda dostojanstva osobe,
- riječ je o prekršaju za koji su ZSD-om novčane kazne u visini od 5.000,00 kn do 300.000,00 kn (najčešća vrsta prekršaja u prekršajnim postupcima vezanim uz diskriminaciju).
Zaštita od viktimizacije
Nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj zbog toga jer je u dobroj vjeri prijavio diskriminaciju, nazočio diskriminaciji, odbio nalog za diskriminatornim postupanjem ili na bilo koji način sudjelovao u postupku vođenom povodom diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona. Riječ je o prekršaju za koji je ZSD-om regulirana novčana kazna u visini od 1.000,00 kn do 200.000,00 kn, ovisno o počinitelju. Iako se rijetko pokreću ovi prekršajni postupci, česta je bojazan od viktimizacije zbog prijave diskriminacije na radu ili svjedočenja o istoj.
Težim oblicima diskriminacije smatra se:
- višestruka diskriminacija (počinjena po više osnova – npr. diskriminacija radnica u dobi za prijevremenu mirovinu),
- ponovljena diskriminacija (počinjena više puta),
- produljena diskriminacija (počinjena kroz duže vrijeme),
- diskriminacija koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu.
Navedene su okolnosti bitne pri odmjeravanju visine naknade neimovinske štete u građanskim/radnim postupcima radi diskriminacije te kazne za prekršaje i kaznena djela vezana uz diskriminaciju.
Diskriminacija temeljem povezanosti je stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe zbog njezine povezanosti rodbinskim ili drugim vezama s osobom koja je nositelj osobne vezane uz diskriminacijsku osnovu.
Diskriminacija temeljem pogrešne predodžbe je stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju čl.1.st.1. ZSD-a.
Iznimke od diskriminacije
ZSD taksativno navodi iznimke od zabrane diskriminacije u čl.9.st.2., kada se stavljanje u nepovoljniji položaj NE smatra diskriminacijom. Sve iznimke trebaju ostvarivati svoj legitimni cilj za koji su određene, moraju biti primjerene i nužne za ostvarenje toga cilja te se trebaju restriktivno tumačiti.
Iznimke koje je potrebno spomenuti u kontekstu radnih odnosa jesu:
- kada je priroda posla takva ili se posao obavlja u takvim uvjetima da karakteristike povezane s nekom od osnova iz čl. 1 ZSD-a predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja posla, pod uvjetom da je svrha koja se time želi postići opravdana i uvjet odmjeren
- određivanje najniže dobi i/ili profesionalnog iskustva i/ili stupnja obrazovanja kao uvjeta za zasnivanje radnog odnosa ili kao uvjeta za stjecanje drugih pogodnosti vezanih uz radni odnos kada je to predviđeno posebnim propisima
- pri obavljanju profesionalnih aktivnosti, odnosno zasnivanju radnog odnosa, uključenju u članstvo te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne organizacije čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju, a koja djeluje u skladu s Ustavom i zakonom, ako tako zahtijevaju vjerska doktrina ili uvjerenja, u slučaju kada zbog prirode tih aktivnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje neke osobe predstavljaju istinski, zakonit i opravdan uvjet za obavljanje posla, uzimajući u obzir sustav vrijednosti te organizacije.
ZAŠTITA OD DISKRIMINACIJE
Osobe koje su diskriminirane, zaštitu svojih prava mogu ostvariti na više načina i to:
- podnošenjem pritužbe pučkoj ili posebnim pravobraniteljicama (pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, pravobraniteljica za djecu),
- podnošenjem poslodavcu zahtjeva za zaštitu dostojanstva,
- pokretanjem sudskog postupka koji ovisno o okolnostima konkretnog slučaja može biti prekršajni, kazneni ili građanski, radni postupak (individualna/udružna antidiskriminacijska tužba),
- podnošenjem prijave policiji ili DORH-u radi počinjenja prekršaja ili kaznenog djela vezanog uz diskriminaciju.
Razlikovanje diskriminacije od mobinga
Radi uspješne sudske zaštite od diskriminacije potrebno je razlikovati diskriminaciju od mobinga. Pritom pojam “mobinga” nije reguliran zakonom te je isti uglavnom definiran kao specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu ili više njih s ciljem ugrožavanja ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, koje često ima za posljedicu narušeno zdravstveno stanje osobe te uklanjanje s njezinog radnog mjesta. Navedene aktivnosti se trebaju ponavljati kroz određeno vrijeme, odnosno nije riječ o jednokratnom postupanju.
Osnovna razlika između diskriminacije i mobinga jest da je kod diskriminacije nepovoljno postupanje uvjetovano nekom od diskriminacijskih osnova, što nije slučaj kod mobinga koji predstavlja ciljano i trajnije psihičko zlostavljanje, šikaniranje na radnom mjestu bez obzira na diskriminacijsku osnovu.
Sudska zaštita se u slučaju diskriminacije potražuje temeljem ZSD-a, dok u slučaju mobinga primjenjuje Zakon o obveznim odnosima i odredbe o naknadi neimovinske štete radi povrede prava osobnosti.
Prekršajni postupci vezani uz diskriminaciju temeljem ZSD-a
- Uznemiravanje (čl. 25 ZSD-a) – novčane kazne visini od 5.000,00 do 300.000,00 kn
- Spolno uznemiravanje (čl. 26 ZSD-a) – novčane kazne u visini od 5.000,00 kn do 350.000,00 kn
- Viktimizacija (čl. 28. ZSD-a) – novčane kazne u visini od 1.000,00 do 200.000,00 kn
- novčani razred za svaki prekršaj definiran je ovisno o tome tko je počinitelj prekršaja
Kazneni postupci vezani uz diskriminaciju
• Zlostavljanje na radu (čl. 133. KZ):
„Tko na radu ili u vezi s radom drugog vrijeđa, ponižava, zlostavlja ili na drugi način uznemirava i time naruši njegovo zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.”
- Povreda ravnopravnosti (čl. 125. KZ):
„Tko na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, izražavanju rodnog identiteta, spolnom opredjeljenju ili drugim osobinama uskrati, ograniči ili uvjetuje drugome pravo na stjecanje dobara ili primanje usluga, pravo na obavljanje djelatnosti, pravo na zapošljavanje i napredovanje, ili tko na temelju te razlike daje drugome povlastice ili pogodnosti glede navedenih prava, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.”
- Spolno uznemiravanje (čl. 156. KZ):
”(1) Tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.
(2) Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.”
RAVNOPRAVNOST SPOLOVA
Zakon o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ 82/08 i 69/17) uređuje opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce.
Nitko ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj ili trpjeti štetne posljedice, uključujući biti tužen ili izložen drugim pravnim postupcima zbog toga što je:
- u dobroj vjeri službeno ili neslužbeno prijavio diskriminaciju,
- prisustvovao diskriminaciji,
- odbio nalog za diskriminatornim postupanjem,
- na bilo koji način svjedočio u postupku zaštite od diskriminacije na temelju spola ili
- na bilo koji drugi način sudjelovao u bilo kojem postupku vođenom povodom diskriminacije na temelju spola,
- upozorio javnost na slučaj diskriminacije na temelju spola.
Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima, te pravne osobe u pretežitom vlasništvu države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužni su:
- u svim fazama planiranja, donošenja i provedbe pravnih akata, odluka ili akcija, ocjenjivati i vrednovati učinke na položaj žena, odnosno muškaraca, radi postizanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca
- provoditi programe izobrazbe o ravnopravnosti spolova za svoje djelatnike/ce.
Ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.
Diskriminacija na temelju spola označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, obrazovnom, socijalnom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena.
Zabranjena je diskriminacija:
- na temelju bračnog i obiteljskog statusa,
- nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva smatra se diskriminacijom,
- na temelju spolne orijentacije,
- u odnosu na mogućnosti dobivanja i nabave roba kao i diskriminacija u pružanju i pristupu uslugama,
- također se poticanje druge osobe na diskriminaciju smatra diskriminacijom, ako je učinjeno s namjerom.
Izravna diskriminacija je svako postupanje uvjetovano spolom kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna.
Uznemiravanje i spolno uznemiravanje predstavljaju diskriminaciju.
Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe, koje ima za cilj ili koje stvarno predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Spolno uznemiravanje je svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje spolne naravi, koje ima za cilj ili predstavlja povredu osobnog dostojanstva, a posebice ako stvara neugodno, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.
Posebne mjere su specifične pogodnosti kojima se osobama određenog spola omogućuje ravnopravno sudjelovanje u javnom životu, otklanjaju postojeće nejednakosti ili im se osiguravaju prava u kojima su ranije bili uskraćeni. Uvode se privremeno radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca i ne smatraju se diskriminacijom kao niti mjere usmjerene na zaštitu žena, posebno u vezi s trudnoćom i materinstvo. Dužni su ih donijeti tijela državne uprave i pravne osobe u pretežitom vlasništvu države, kao i planove djelovanja.
Socijalni partneri (poslodavci/udruge poslodavaca i sindikati/udruge sindikata više razine) su obvezni pri kolektivnom pregovaranju i u kolektivnim ugovorima na svim razinama poštivati odredbe i mjere za uspostavljanje ravnopravnosti spolova.
Njihovim provođenjem promiče se ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u tijelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, uključujući javne službe te postupno povećavati uključivanje podzastupljenog spola tako da njegova zastupljenost dosegne razinu njegovog udjela u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske. Uvodit će se posebne mjere kada je zastupljenost jednoga spola osjetno neuravnotežena, a ona postoji ako je zastupljenost jednog spola u tijelima političkog i javnog odlučivanja niža od 40%.
DISKRIMINACIJA NA PODRUČJIMA ZAPOŠLJAVANJA I RADA
Diskriminacija na području zapošljavanja i rada zabranjena je u javnom i privatnom sektoru, uključujući državna tijela, u odnosu na:
- uvjete za zapošljavanje, samozapošljavanje ili obavljanje zanimanja, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata/tkinja za radna mjesta, u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije,
- napredovanje na poslu,
- pristup svim vrstama i stupnjevima školovanja, profesionalne orijentacije, stručnog usavršavanja i osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije,
- uvjete zaposlenja i rada, sva prava iz rada i na temelju rada, uključujući jednakost plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti,
- članstvo i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj profesionalnoj organizaciji, uključujući povlastice koje proizlaze iz tog članstva,
- usklađivanje profesionalnog i privatnog života,
- trudnoću, porod, roditeljstvo i sve oblike skrbništva.
ULOGA SINDIKATA
Sindikati su usvojili kolektivno pregovaranje kao pravo, a kolektivne ugovore kao alat otklanjanja nejednakosti plaća za žene i unapređenje radnih uvjeta.
Žene u prosjeku zarađuju 14,3 % manje od muškaraca, te je jedini način da se to ispravi povećanje minimalnih plaća te redefiniranje vrijednosti rada kojeg obavljaju žene. Sindikati traže povećanje minimalne plaće na 60 % medijalne i 50 % prosječne plaće. Ovime bi se smanjile razlike u plaćama žena i muškaraca. U Hrvatskoj žene imaju 13% nižu plaću i 22% nižu mirovinu.
U Hrvatskoj žene čine 51 % stanovništva, obrazovanije su, a rade na poslovima koji su manje plaćeni, jednostavniji, prekarniji, teže se zapošljavaju i njihov udio u tijelima odlučivanja je niži. Stoga, sindikati sudjelujući u oblikovanju javnih politika traže:
- poticanje zapošljavanja žena,
- veći udio žena u tijelima odlučivanja od uprava trgovačkih društava do predstavničkih tijela i to ne po principu kvota nego po pravu na paritetnu zastupljenost žena (npr. u Norveškoj žene sudjeluju u radu uprava sa 50 %) jer je to društveno poželjno i prihvatljivo,
- zapošljavanje žena na neodređeno vrijeme (sada se pretežito zapošljavaju na određeno vrijeme u prekarnim oblicima i uvjetima rada),
- stvarnu zaštitu žena na radu u slučaju trudnoće i korištenja prava na porodiljni, rodiljni i roditeljski dopust kao i drugih prava koja proizlaze iz toga jer se vrlo često susreču sa raznim oblicima diskriminacije upravo po osnovi spola za vrijeme korištenja tih prava, onemogućavanje korištenja prava čak do grube povrede istih kroz bianco potpisivanje otkaza prilikom sklapanja ugovora o radu,
- bolje uvjete na radu prilagođene ženama.
Ako žene nisu u dovoljnoj mjeri zastupljene u izvršnim tijelima sindikata, oni neće imati dovoljan kredibilitet u očima potencijalnih članica, niti će biti dovoljno osjetljivi za posebne probleme zaposlenih žena“, tvrdi Međunarodna organizacija rada.
