Glavna skupština Ujedinjenih naroda 1993. godine službeno je proglasila 17. listopada Međunarodnim danom borbe protiv siromaštva. Namjera je bila da se obilježavanjem ovog dana upozori na problem siromaštva i bijede te potrebe za njihovim iskorjenjivanjem. Taj datum je odabran kao datum za obilježavanje sjećanja jer je 17. listopada 1987. godine otkriven spomenik u Parizu posvećen borbi protiv siromaštva.
Siromaštvo je problem današnjice. Nažalost, ni Hrvatska nije izuzetak od crne svjetske statistike i svjedoci smo kako je u posljednjih nekoliko godina, uslijed raznih ekonomskih kretanja i nestabilnosti diljem svijeta, i Hrvatsku zahvatio rast broja siromašnih osoba. Činjenica je da siromaštvo ne poznaje granice dobi, spola, vjere ili religije. Podaci pokazuju kako se broj djece u Republici Hrvatskoj, koja ovise o socijalnoj pomoći, unazad nekoliko godina povećao za 10%. Više od 50% umirovljenika prima mirovinu manju od prosječne mirovine. Nažalost u kategoriji siromašnih sve je više i radno aktivnog stanovništva koji ostaju bez posla ili rade, a ne primaju plaću, kao i mladi čija je stopa nezaposlenosti u samom europskom vrhu.
U Hrvatskoj je u 2020. godini stopa rizika od siromaštva iznosila 18,3%, osoba u riziku od siromaštva bilo je 23,2%, osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji bilo je 6,9%. Neto minimalna plaća iznosi za 2021. godinu 3.400,00 kn, prosječna neto plaća u srpnju iznosila je 7.046,00 kn, a medijalna 6.000,00 kn. Udio troška hrane i bezalkoholnih pića u mjesečnim troškovima kućanstva, prema podatcima DZS, iznosi 27,2%, a stanovanja 17,7%.
Prosjek EU kod hrane i bezalkoholnih pića, prema podatcima Eurostata, iznosi 13%, a stanovanja 23,5% (ponajprije zbog skuplje struje i plina). Prosječno hrvatsko kućanstvo od redovitih prihoda može pokriti tek tri četvrtine redovitih rashoda. Većina je kućanstava prisiljena drastično štedjeti i prenamijeniti sredstva unutar raspoloživih te se i zaduživati.
Podatci Eurostata ukazuju kako si u 2019. godini čak 19,1% onih čiji je prihod ispod 60% medijana nisu mogli priuštiti grijanje u domu u kojem žive, dok podatci Europskog sindikalnog instituta pokazuju kako je Hrvatska sa 16,5% rasta od 2009. godine naovamo imala najveći rast nemogućnosti grijanja u toj populaciji na razini cijele EU.
U Hrvatskoj je siromašno 5,1% onih koji su zaposleni. Na udaru siromaštva su nezaposleni, staračka kućanstva (posebno u ruralnim područjima), obitelji s više djece, jednoroditeljska kućanstva kao i jednočlana kućanstva, kućanstva s minimalnom plaćom te većina umirovljenika. Prosječna mirovina u 2020. godini iznosila je 2.537,15 kn, a dužnosnička 10.016,56 kn. U jednočlanom kućanstvu prednjači siromaštvo žena sa 50,4%. Nadalje, rastuće cijene, kako hrane tako i energenata predstavljaju dodatni udar na već ionako teško održive kućne proračune. A kraj tome se još ne nazire.
U Hrvatskoj je sve više nestabilnih i nesigurnih poslova i malih plaća te iz tih razloga čak 77% mladih još živi s roditeljima u roditeljskom domu. Sve veći broj mladih, osobito visokoobrazovanih napušta Hrvatsku u potrazi za boljitkom. Od plaća koje se u Hrvatskoj nude veliki dio radnika ne može živjeti, a kamoli osamostaliti se, napustiti roditeljski dom, zasnovati obitelj.
Zato u Hrvatskoj trebamo puno veću sigurnost zapošljavanja, puno sigurnije i stabilnije poslove s većom dodanom vrijednosti i plaće ali i mirovine od kojih se može dostojno živjeti, što je i rješenje za izlazak iz siromaštva i socijalne isključenosti. Zato nam treba novi Zakon o radu koji će biti manje na radnikovu štetu fleksibilan te daleko više zastupljeno kolektivno pregovaranje.
