Korona je donijela dvostruko više poslovno uvjetovanih otkaza

Korona kriza i dalje uzima svoj danak što se najbolje vidi u podacima da se na državnu burzu rada u jedanaest mjeseci 2020. godine prijavilo 43 tisuće radnika koji su ostali bez posla jer poslodavac više nije imao potrebu za njihovim radom, u odnosu na 24 tisuće takvih prijava u cijeloj prošloj godini. Na burzi je oko 97 tisuća radnika kojima je istekao ugovor na određeno što je približno isti broj u odnosu na prethodnu 2019. godinu. Sa druge strane manje je bilo otkaza zbog likvidacije ili stečaja tvrtki, sporazumnih otkaza, kao i otkaza zbog sezonskih poslova, a radnici su također manje otkazivali poslodavcu nego 2019. godine.

Posljedično tome Vlada RH je krenula u izmjene Zakona o radu kako bi uz postojeći rad na izdvojenom mjestu ozakonila i rad na daljinu te pripremila izmjene u režimu zapošljavanja, odnosno otkazivanja. Namjera Vlade RH je povećati broj ugovora na neodređeno i smanjiti broj ugovora na određeno vrijeme, ali s realnim mogućnostima, odnosno s pojednostavljivanjem otkazivanja ugovora na neodređeno vrijeme kako bi zaštitili poslodavce od potencijalnih problema koje bi mogli imati s određenim vrstama radnika, a opet  s druge strane žele zaštititi i radna prava i naći tu ravnotežu.

Po mišljenju Viktora Gotovca, profesora na katedri za radno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, Vlada RH bi mogla ”olakšati” otkaze na tri načina: smanjenjem iznosa otpremnina, skraćenjem otkaznog roka te drukčijim definiranjem razloga otkaza uz smanjenje zaštite za pojedine kategorije zaposlenih kao što su invalidi, sindikalni povjerenici, zaposleni stariji od 60 godina i sl. Kriza nije najoptimalnije vrijeme za mijenjanje ovako važne odredbe, mišljenje je Gotovca. Gotovac ističe da bi se kao “smislena i prihvatljiva promjena” moglo uvesti skraćenje otkaznog roka te u tom području vidi prostor za dogovor. Postoje situacije u kojima niti radnik smije raditi niti ga poslodavac treba, no to nisu razlozi zbog kojih bi radnika trebalo lišiti prava na otpremninu – kaže Gotovac.

Zakonska otpremnina u Republici Hrvatskoj iznosi trećinu plaće po godini staža, a radnik koji dobije poslovno uvjetovani otkaz ima pravo na otpremninu od najviše šest svojih plaća što i nije neki bitan trošak. No s druge strane u kolektivnim ugovorima u javnom sektoru postoje rješenja prema kojima je otpremnina 65% prosječne plaće po godini rada. Temeljem toga Gotovac smatra da bi država prvenstveno trebala u svojim kolektivnim ugovorima djelovati na trošak jer se isplaćuje iz sredstava koja se prikupljaju porezima. 

Sudac Županijskog suda u Zagrebu Ivica Veselić ističe da u sudskoj praksi ne vidi previše parnica vezanih uz otkaze. Ako nema takvih prijepora na sudovima, onda ni u praksi nema prijepora takve vrste koji bi tražili intervenciju zakonodavca u taj dio Zakona o radu – ističe Veselić. Sporovi vezani za novčana potraživanja rjeđi su u privatnom sektoru i većinom se odnose na javne i državne službe.

Viktor Gotovac slaže se da radno pravo treba osuvremenjivati, a intervencija u otkaznu proceduru u ovoj bi se situaciji mogla shvatiti i kao provociranje. Sudac Veselić smatra da dobrog radnika štiti isključivo njegov rad, malo će koji poslodavac otkazati radni odnos dobrom radniku. No danas je poslodavcima teško preživjeti stoga njegovo je mišljenje da se nikome ne bi smjelo onemogućavati da preživi ovo vrijeme koje je izuzetno teško.

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *