Rad od kuće u Hrvatskoj

Rad od kuće bi mogao biti jedna od trajnih promjena koje će izazvati pandemija i zato i poslodavci i radnici moraju razumjeti odrednice produktivnosti i subjektivne dobrobiti rada od kuće. Prije pandemije u Republici Hrvatskoj je samo 1,9 posto zaposlenika radilo od doma. Sad ih tako radi više od trećine zaposlenih. 

Ljude čiji se radni život promijenio pod utjecajem pandemije mogu se podijeliti u tri skupine, od kojih svaka ima svoje izazove u doba korona krize. Prva skupina su ljudi čiji je rad neophodan i koji su zbog prirode posla izloženi zdravstvenoj pogibelji. Tu su, prije svega, zdravstveni radnici, ali i trgovci, razne vrste dostavljača, novinari, policija, odgojitelji u vrtićima… Druga skupina su radnici koji su zbog učinaka pandemije djelomično ili potpuno onemogućeni u obavljanju svog posla pa im prijeti nesigurnost prihoda ili čak otkaz, primjerice zaposlenici u industriji organizacije događaja, povremenom prijevozu… Treća skupina su ljudi koji zbog potrebe izbjegavanja fizičkog kontakta svoj posao djelomično ili potpuno moraju raditi od kuće.

Na temelju provedene ankete za vrijeme karantene došlo se do podataka da je tek nešto više od trećine radnika povremeno ili stalno radilo od kuće. Dodatne analize pokazale su da je rad od kuće čvrsto povezan s višim obrazovanjem. Primjerice, među građanima sa srednjom i osnovnom stručnom spremom, samo je 14% onih koji su svoje poslove mogli uglavnom obavljati od kuće dok je među visokoobrazovanima nešto manje od polovine radilo većinu tjedna od kuće”, kaže dr. sc. Zvonimir Galić, profesor na Katedri za psihologiju rada Odsjeka za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta koji je proveo veliko istraživanje o psihološkim i društvenim aspektima rada od kuće, zajedno s kolegama sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta i iz Prizme – centra za poslovnu inteligenciju.

Galić dodaje kako je po Eurostat-ovu istraživanju iz 2019. godine Republika Hrvatska bila na začelju Europske unije u učestalosti rada od kuće. Od kuće je prije pandemije uvijek radilo samo 1,9%, a ponekad 5% ljudi.

Istraživanja su pokazala da su produktivniji  i zadovoljniji radom od kuće oni koji imaju bolje tehničke uvjete, koji su vještiji s informacijskim tehnologijama, koji su inače savjesniji i emocionalno stabilniji, imaju manje teškoća u usklađivanju obiteljskog i poslovnog života, bolje strukturiraju dan i redovito se psihološki odvajaju od posla. Oni koji su i prije ove pandemije radili od kuće, smatrali su, da su u novonastalim okolnostima kada su prisutni i drugi članova kućanstva, manje učinkoviti nego prije. Konačno, važna odrednica subjektivne dobrobiti radnika koji rade od kuće je spol. Kako na žene pada veći udio kućanskih poslova i brige o djeci, one su izvještavale o lošijoj subjektivnoj dobrobiti od muškaraca kad su radile od doma.

Veliki izazov rada od kuće je što je teško odvojiti privatno i poslovno iz razloga što se fizički dijeli prostor gdje se živi i radi. To dugoročno utječe na mentalno zdravlje i motivaciju za posao. Preveliko prepletanje radnog i privatnog života dugoročno vodi izgaranju, koje karakterizira narušeno psihičko zdravlje i smanjena učinkovitost.

Za radnike povremeni rad od kuće može predstavljati priliku da u nekim životnim razdobljima ostvare bolju ravnotežu privatnog i poslovnog života, izbjegnu ometanje dok rade na važnim projektima, pametnije iskoriste vrijeme koje troše na putovanje na posao. Istovremeno, uz otežano psihološko odvajanje od posla, važan izazov može predstavljati otežana komunikacija sa suradnicima te osjećaj socijalne izoliranosti koji može biti osobito težak nekim skupinama kao što su samci ili ljudi sa slabim društvenim mrežama izvan posla.

Za poduzetnike i gospodarstvo priliku predstavlja potencijalna ušteda na najmu poslovnih prostora i režijama, a prijetnju i priliku fleksibilnost koju moraju pokazati u svakodnevnom upravljanju ljudima. Rad od kuće poslodavcima nudi mogućnost da budu fleksibilniji u pogledu dostupne radne snage jer će nedostatak radne snage i iseljavanje ponovno biti državni problemi broj jedan čim završi pandemija. Državi se pruža prilika za ravnomjerniji razvoj regija ako će primjerice ljudi imati mogućnost života u značajno jeftinijoj Slavoniji jer većinu posla mogu obavljati online.

Psiholog i doktor ekonomije doc dr. sc. Krešimir Žnidar, direktor Prizme – centra za poslovnu inteligenciju istaknuo je da su ne tako davno samo top menadžeri bili ti kojima su e-mailovi i poruke stizali u svako doba dana. Danas je gotovo svima tako i mnogima je to veliki šok i nisu sretni zbog toga. Radnik misli da nije u redu da dobiva upite ili zadatke izvan radnog vremena, a poslodavac kaže da jedva preživljava. Također, radnik i poslodavac različito procjenjuju efikasnost rada. Rijetko kada će poslodavac radniku reći – ‘ubio si se od posla’, a radnik neće baš doći šefu i priznati –‘nisam ništa radio’.

Uza sve to, ljudi u našem društvu, prema njegovim riječima, tisućama godina komuniciraju licem u lice. Sada se i to promijenilo. Facijalna ekspresija važan je dio neverbalne komunikacije. Maske mogu biti problem jer je sugovornicima pod maskama prilikom razgovora uživo teže prepoznati emociju na licu, a i komunikacija koja se odvija isključivo digitalnim putem nam je također čudna.

Dio zanimanja će zadržati rad kod kuće kao praksu i jednog dana kada prođe pandemija, a da bi to funkcioniralo, mora postajati zakonska regulativa koja štiti i radnika i poslodavca. Osim ovoga promijenit će se i stil života jer će dio ljudi iz gradova odlaziti u manje sredine jer će im za posao biti svejedno gdje se nalaze, a život u manjem mjestu može biti ugodniji i jeftiniji. Svi koji žele raditi svoje poslove, morat će se, htjeli – ne htjeli, prilagoditi novim tehnologijama pa tako i komunikacijskim kanalima.

Sociolog s Instituta za društvena istraživanja dr. sc. Teo Matković ističe kako je još od 90-ih godina, kada su se pojavili mobilni telefoni i druge tehnologije brze komunikacije, postalo mnogo teže razdvojiti radno od slobodnog vremena.

Od radnika se na poslu puno češće očekuje da bude na raspolaganju i da se bavi poslom izvan radnog vremena. Zakon o radu još uvijek to precizno ne regulira, a pogotovo poslodavci u ugovorima ne preciziraju. Neki su ljudi i prije dosta radili kod kuće, recimo pisci i novinari. „Danas od kuće rade i mnoga druga zanimanja. Tehnologije nam omogućavaju da svuda sa sobom nosimo računalo i mobitel pomoću kojih možemo raditi”, kaže Matković te upućuje na nedavno objavljeno Eurostat-ovo istraživanje provedeno prošle godine, neposredno prije izbijanja korona epidemije, u kojem je 17% anketiranih zaposlenika iz raznih zemalja članica EU potvrdilo da su ih nadređeni nekoliko puta u protekla dva mjeseca zvali u njihovo slobodno vrijeme. S tim se na europskoj razini suočilo 20% zaposlenika i 14% zaposlenica, a najviše su pogođeni zaposleni u sektoru nekretnina, komunikacija, ali sve više i razna administrativna i tehnička zanimanja. Postotak raste što je viša funkcija zaposlenika, pa je tako 28% zaposlenih na rukovodećim funkcijama primalo pozive s poslovnim zadacima i izvana svog radnog vremena.

Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), agencija EU, nedavno je objavila studiju “Život, rad, Covid-19” koja je nastala na temelju istraživanja provedenog za vrijeme lockdowna u travnju ove godine te u srpnju kada se većina aktivnosti vratila u normalu. Jedan je od najvažnijih zaključaka da je podjednak broj ispitanika i u travnju i u srpnju strahovao da će u iduća tri mjeseca izgubiti posao, njih oko 40%. Trećina je priznala da radi manje nego prije izbijanja pandemije. Više od tri četvrtine radnika u srpnju se izjasnilo da želi nastaviti raditi od kuće, barem povremeno, i jednoga dana kada prođe opasnost od širenja zaraze. Većina ističe pozitivna iskustva rada od kuće, no tek malobrojni kažu da bi voljeli stalno tako raditi. Najveći broj ispitanika bi u budućnosti htio kombinirati rad od kuće s odlaskom na posao. Istraživači su zaključili kako su nova pravila uvedena u doba pandemije kod mnogih izbrisala jasnu granicu između posla i privatnog života, zbog čega je sve veći broj radnika u riziku od fizičke i emocionalne iscrpljenosti te se diljem Europe sve glasnije javljaju inicijative koje zagovaraju pravo radnika da se isključi, odnosno da ne bude dostupan te da se ne mora javljati šefu izvan radnog vremena osim ako to nije dogovoreno i plaćeno.

Dr. sc. Matković kaže kako su u poslu ipak jako važni osobni kontakti i radno vrijeme te prema njegovim riječima, odlazak na posao je ljudima često odmak od privatnog života i obrnuto pa im postaje problematično kada se sve to stopi na jednom mjestu, pogotovo ako više članova obitelji radi od kuće.

”Nekome je draže raditi od kuće, a nekome iz ureda. Vjerojatno će, kada prođe pandemija, 20 do 40%  ljudi nastaviti raditi kod kuće. Bilo bi izvrsno kada bi zaposlenici mogli sami birati”, govori Matković i napominje kako bi onima koji rade od kuće u vlastitom prostoru i vlastitim alatima to trebalo biti nadoknađeno kao što je i predviđeno člankom 17. Zakona o radu kojim je reguliran rad od kuće.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever naglasio je da u nekim europskim zemljama se sve više govori o pravu radnika da ga poslodavac ne može dobiti na telefon ili e-mail nakon radnog vremena. Uglavnom iskustva radnika o radu od kuće su različita. Neki kažu da im je izvrsno jer ne gube vrijeme na putovanje na posao, a to su uglavnom oni koji kod kuće imaju dobre radne uvjete. No, ima i onih kojima nedostaje stambenih kvadrata, posebice mladim obiteljima od kojih neke žive s roditeljima. Tu je i problem neodgovarajuće opreme, loših stolica, sporog interneta… Tu je i pitanje dodatne potrošnje energije jer ljudi koji rade od kuće više troše na grijanje, hlađenje, struju, internet, telefon…Počeli su im nedostajati kolege i usputna ćaskanja. Također, dobar dio menadžmenta nije se snašao u poslu kada nisu imali svoje podređene fizički blizu. Malo-pomalo produžuje se radno vrijeme da bi na kraju ispalo da se radi po cijele dane.

Osim toga neki ljudi koji rade od kuće su po cijele dane u pidžami, više ne peru ujutro zube, loše se hrane, malo se kreću i jedini socijalni kontakt je onaj kada otiđu do dućana u nabavku. Neki radnici tvrde da im nedostatak socijalizacije na poslu loše utječe na psihičko i fizičko zdravlje jer se sve više otuđuju i sve manje se kreću. U nekim obiteljima rad od kuće loše odražava na odnose među članovima koji, po novome, više vremena provode pod zajedničkim krovom, ali na kraju imaju manje vremena za druženje jer im se radno vrijeme razvuče do kasno navečer. Stoga bi trebalo definirati radno vrijeme i pravo radnika na nedostupnost jer bi svaki čovjek trebao imati i pravo na privatnost.

Rad od kuće ima mnogo dobrih strana i za radnika i za poslodavca. Samo ga treba malo bolje regulirati kako bi te dobre strane još više došle do izražaja, a one loše se uklonile ili svele na minimum. Pritom treba riječ dati i poslodavcima i radnicima, ali i psiholozima, sociolozima i drugima koji se brinu o fizičkom i mentalnom zdravlju ljudi. Najbolje će posao obaviti zadovoljni radnici i onda kada su kod kuće i kada dođu na radno mjesto gdje se sretnu sa svojim kolegama i poslodavcem i sretni su da se vide i razgovaraju, zaključio je Sever.