Pitanje mentalnog zdravlja postaje sve važnije i zahtijeva aktivno bavljenje svih relevantnih čimbenika u društvu, uključujući i sindikata. Udio problema mentalnog zdravlja među radnom populacijom je u porastu, a s pojavom pandemije koronavirusa dolazi do prave krize mentalnog zdravlja. Problemi mentalnog zdravlja velik su trošak za društvo, za ekonomiju i naravno, za same pojedince.
Pandemija je za mnoge radnike značila pojavu niza novih i značajnih rizičnih čimbenika za mentalno zdravlje, dovela je do izrazitog porasta nesigurnosti posla, povećanja radnog opterećenja i produbljivanja socijalnih razlika. Pritom su najpogođeniji upravo najizloženiji radnici (radnici u zdravstvu, trgovini, ugostiteljstvu, obrazovanju i brojni drugi) kao i najranjivije skupine radnika: žene, mladi, samozaposlene osobe i radnici s nižom razinom obrazovanja kao i nižim prihodima.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske je proveo istraživanje koje je imalo za cilj provjeriti kako se radnici osjećaju na poslu, kako je pandemija COVID-19 utjecala na njihovo mentalno zdravlje, poduzimaju li poslodavci ikakve mjere i pružaju li podršku radnicima, što poduzimaju sindikati te identificirati prostor za djelovanje i zalaganje sindikata kako bi se u radnim sredinama vodilo više računa o mentalnom zdravlju radnika.
Istraživanje je provedeno tijekom ožujka i travnja 2021. godine, metodom online ankete na uzorku od 429 ispitanika. Unatoč određenim ograničenjima uzorka (nereprezentativan, nejednaka zastupljenost muškaraca i žena i zastupljenih sektora odnosno djelatnosti), rezultati su ipak indikativni i ukazuju na zabrinjavajuće trendove koji u vezu stavljaju pandemiju koronavirusa i mentalno zdravlje radnika.
Istraživanje je pokazalo kako je 43,4 posto ispitanika danas nešto nezadovoljnije svojim životom u usporedbi s vremenom prije pandemije, dok je 33,8 posto ispitanika znatno nezadovoljnije.
Na mentalno zdravlje 30 posto radnika pandemija je negativno utjecala, a gotovo 70 posto ispitanih smatra da im se zbog pandemije povećala razina stresa. Najveći postotak radnika stres osjeća zbog straha da će zarazu donijeti kući (63,9 %), te zbog promijenjene radne atmosfere (50,1 %) i promjene u načinu rada (44,8%).
Zabrinjavajući su podaci i o odnosu poslodavaca prema mentalnom zdravlju: 55 posto ispitanika tvrdi da se na radnom mjestu nikad ne raspravlja o mentalnom zdravlju, a 15,4 posto tvrdi da je na njihovu radnu mjestu tema mentalnog zdravlja predmet šale. Radnici se ustručavaju razgovarati o temama mentalnog zdravlja zbog straha od etiketiranja i diskriminacije (24,9%) i zato što ne misle da bi im nadređeni (39,6%) ili kolega (21%) bili od pomoći. S druge strane, 32,9 posto radnika bilo bi spremno razgovarati o ovoj temi, ali samo s bliskim kolegama (36,8%) ili u povjerljivom okruženju, sa sindikalnim povjerenikom (15,6%).
Čak 74,8 posto ispitanika tvrdi kako poslodavac ne provodi nikakve mjere vezano uz mentalno zdravlje, a 61,5 posto ispitanika nije od poslodavca dobio nikakve informacije o podršci mentalnom zdravlju. 70,2 posto ispitanika tvrdi kako njihov poslodavac nije poduzeo nikakve prilagodbe kako bi pružio podršku radnicima koji imaju probleme s mentalnim zdravljem, dok 14,7 posto među prilagodbama izdvaja mogućnost rada od kuće. Gotovo polovica ispitanika smatra kako poslodavac nije na primjeren način upravljao promjenama u radnom okruženju ili pružio podršku radnicima za vrijeme pandemije.
Kad je riječ o aktivnostima sindikata, 37,3 posto ispitanika ne zna je li sindikat poduzeo ikakve aktivnosti u vezi mentalnog zdravlja, a 40 posto nije zadovoljno angažiranošću sindikalnih povjerenika odnosno povjerenika radnika za zaštitu na radu kad je riječ o mentalnom zdravlju. 53 posto ispitanika ne zna sadrži li kolektivni ugovor ikakve odredbe u vezi mentalnog zdravlja.
Navedeni podaci ukazuju na zabrinjavajuće trendove narušenog mentalnog zdravlja – porast nesigurnosti, porast radnog opterećenja, strah od zaraze, strah od loših promjena na poslu, strah od gubitka posla, uz uočene izrazite razlike između javnog i privatnog sektora. Zaposleni u privatnom sektoru imaju veći strah od gubitka posla, dok radnici u javnom i državnom sektoru više strahuju za uvjete rada.
