Europski parlament u Hrvatskoj održao je raspravu kako bi i na taj način istaknuo da rodna neravnopravnost na tržištu rada ne smije biti zanemarena. “Rodna ravnopravnost temeljna je vrijednost EU-a, no u ovom području još uvijek postoje mnogi izazovi stoga Europski parlament poziva na njihovo rješavanje, posebno s obzirom na to da je pandemija pogoršala nejednakosti”, poručeno je s rasprave.
Pandemija korona virusa u potpunosti je izgurala na površinu nejednakost u svim njezinim oblicima. Razotkrila je probleme nasilja u obitelji koji se dodatno pogoršao, različite oblike seksualnog uznemiravanja, ali i neravnopravnosti na tržištu rada. Europski parlament traži izričite mjere kojima se smanjuju razlike u plaćama između muškaraca i žena za isti rad, što onda utječe i na razinu mirovina. Parlament očekuje uvođenje mjera za bolju integraciju žena u sektor informatičkih i komunikacijskih djelatnosti te poticanje obrazovanja i osposobljavanja u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike.
Važan razlog razlike u plaćama između muškaraca i žena je velika zastupljenost žena u relativno loše plaćenim i podzastupljenost u dobro plaćenim sektorima. Na primjer, prosječno je u EU-u u 2018. bilo više znanstvenika i inženjera – 59 posto, nego znanstvenica i inženjerki – 41 posto. Osim toga, žene se nalaze na samo 33 posto menadžerskih pozicija u EU-u. Zbog te razlike žene su u većem riziku siromaštva u starijoj dobi. Mirovine žena iznad 65 godina u 2018. u EU-u bile su u prosjeku 30 posto niže od mirovina muškaraca. I ovdje se situacija razlikuje po država članicama – od 43 posto razlike u Luksemburgu do 1 posto u Estoniji. U Hrvatskoj je razlika 30 posto.
I prije epidemije žene u Europskoj uniji u prosjeku su po satu rada bile plaćene između petnaest i šesnaest posto manje od muškaraca. Postoje velike razlike između država članica, najveća razlika u plaći zabilježena je u Estoniji – 23 posto, a najmanja u Rumunjskoj – 3 posto. U Hrvatskoj je ona iznosila 10,5 posto. Manja razlika ne znači nužno veću jednakost, a često se javlja u zemljama s manje zaposlenih žena. Velika razlika može biti pokazatelj veće zastupljenosti žena u manje plaćenim sektorima ili postojanja velikog broja žena koje ne rade puno radno vrijeme. Svemu ovome treba dodati da žene u prosjeku „odrade“ više sati od muškaraca i na poslovima za koje nisu plaćene, a koji podrazumijevaju brigu o djeci, starije i sve ostale kućanske poslove. Za očekivati je da će podaci za „epidemijsku“ 2020. biti još porazniji.
Iako u EU-u veći broj žena u odnosu na muškarce ima više obrazovanje, one su manje zastupljene na tržištu rada. Skoro 30 posto žena u EU-u radi skraćeno i češće napuštaju posao kako bi brinule o djeci ili članovima obitelji. Razlika u plaći muškaraca i žena mijenja se ovisno o dobi. Manja je kod ulaska na tržište rada, a kasnije se povećava, iako ovo pravilo varira od zemlje do zemlje.
U Hrvatskoj je u velikoj mjeri prisutan tzv. „stakleni strop“, nivo do kojeg su žene još koliko toliko ravnopravne s muškarcima, a onda se dolazi do razine višeg menadžmenta, a to su poslovi koji su tradicijski orijentirani na muškarce. U natjecanju za takve poslove sa svojim kolegama, muškarcima, žene često ostanu zakinute, iako su u prosjeku žene u Hrvatskoj obrazovanije od muškaraca. Obrazovanost kod nas ne predstavlja činjenicu koja bi ženama omogućila bolje plaćene poslove. Ono što slijedi kao posljedica je da za slabije plaćene poslove tijekom života žene na kraju imaju daleko manje mirovine te su sklonije siromaštvu u starosti. Mirovine su u Hrvatskoj ionako niske pa ženama pripadne još niže od toga niskoga, a sve je to posljedica ovakvog sustava plaća i funkcioniranja društva u cjelini. Također, u Hrvatskoj se događa i da su za isti posao različito plaćene žene, a različito muškarci, posebno na visokim pozicijama. Na nižim poslovima –šalterima, u trgovinama i na sličnim poslovima – ta je razlika puno manje izražena. S obzirom da je kod nas još uvijek prisutna tradicionalna podjela poslova na kućanske i one „važnije“, gdje još uvijek nije došlo do dovoljne rehabilitacije ideje o ravnopravnosti muškaraca i žena, žene zapravo odrade i veliki dio nigdje evidentiranog i nigdje plaćenog posla.
