Hrvatska će u novi Zakon o radu morati ugraditi i dvije europske direktive, što će biti dobra prilika da se sazna kako se u Europskoj uniji zamišljaju moderniji radni uvjeti i prava, oni koji su predviđeni za doba digitalizacije i inovativnih oblika zaposlenja, uz istodobno osiguranje fleksibilnosti za poslodavce radi prilagodbe novim ekonomskim okolnostima.
Rok za prilagodbu domaćeg zakonodavstva Direktivi o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji (2019/1152) istječe u kolovozu iduće godine. I dok još ne znamo točno koje će mjere poduzeti Hrvatska kako bi se uskladila s tom direktivom, i o tome potom izvijestila Europsku komisiju, jedna njezina odredba već se ističe kao ključna za reguliranje rada na daljinu koji danas omogućuje informacijsko-komunikacijska tehnologija.
Zdravlje i dostojanstvo
Preciznije, radi se o članku 4. gdje se konstatira da države članice osiguravaju da poslodavci radnicima moraju dati informacije o ključnim aspektima radnog odnosa i potom se pobraja koje su to sve informacije. Naravno, to se odnosi i na mjesto rada, pri čemu se spominju i slučajevi “ako nema stalnog ili glavnog mjesta rada”. Tad direktiva predviđa načelo da je “radnik zaposlen na različitim mjestima ili može slobodno utvrditi svoje mjesto rada, kao i mjesto sjedišta ili, prema potrebi, domicil poslodavca”.
Kako su već najavili iz Ministarstva rada, ta će se novost, da i radnik može odrediti svoje mjesto rada, pojaviti u ugovorima o radu u Hrvatskoj od iduće godine, dok će u ZOR istodobno uvesti institut rada na daljinu. Spomenuta direktiva općenito unosi minimum novih prava za moderne uvjete nastale na tržištu rada i uskače na mjesto zastarjele direktive iz 1991. godine, a ta njezina zastarjelost se odnosi uglavnom na to da su se pojavili novi oblici zaposlenja koji se mogu znatno razlikovati od tradicionalnih “s obzirom na predvidivost, stvarajući nesigurnost u pogledu primjenjivih prava i socijalne zaštite radnika na koje se to odnosi”. U pitanju je također nastojanje da se i u tehnološki inovativnom dobu osigura provođenje Povelje Europske unije o temeljnim pravima, gdje se kaže da svaki radnik ima pravo na radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo, na ograničenje maksimalnog trajanja radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor, na plaćeni godišnji odmor, te načela Europskog stupa socijalnih prava proglašenih 2017. u Göteborgu.
Lažno samozapošljavanje
Podsjeća se također da pri provedbi direktive vlasti trebaju uzeti u obzir praksu Suda EU koji je utvrdio kriterije za određivanje statusa radnika. Ukratko, pod uvjetom da ispunjavaju te kriterije, ovom su direktivom obuhvaćeni i radnici u kućanstvu, radnici s ugovorima o radu na zahtjev, radnici na ugovore o radu s prekidima, radnici na osnovi vrijednosnih kupona kao i radnici koji rade putem platformi.
Osobe koje su zaista samozaposlene, ne bi trebalo obuhvatiti ovom direktivom, ali se pojašnjava da postoji zlouporaba tog statusa te lažno samozaposlene osobe. Budući da će se i to pitanje pojaviti u Hrvatskoj u nastavku pregovora o novom ZOR-u, pogotovo vezano uz reguliranje platformskog rada, evo i ponuđene definicije: “Lažno samozapošljavanje događa se kad se osoba prijavi kao samozaposlena osoba iako ispunjava uvjete koji su specifični za radni odnos, s ciljem da izbjegne određene pravne ili fiskalne obveze. Takve osobe trebale bi biti obuhvaćene područjem primjene ove Direktive”.
U ZOR će biti transponirana i direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi (2019/1158), a tu se navodi, među ostalim, kako bi radnicima koji su roditelji ili pružatelji skrbi u obitelji trebalo omogućiti da svoje rasporede rada prilagode osobnim potrebama i željama. Drugim riječima, trebali bi imati pravo zatražiti fleksibilne radne uvjete za potrebe prilagodbe svojeg rasporeda radnog vremena, među ostalim, kad je to moguće, radom na daljinu, fleksibilnim radnim vremenom ili smanjenjem radnih sati.
- Trenutno je u Hrvatskoj samo 4 posto osiguranika s ugovorom o radu u nepunom radnom vremenu, a Ministarstvo rada očekuje da će nove zakonske odredbe vezane uz europsku direktivu povećati korištenje te mogućnosti.
- Nestandardnim oblicima rada smatraju se sada u hrvatskom zakonodavstvu rad na određeno vrijeme kao najrašireniji, potom rad u nepunom radnom vremenu, sezonski rad, rad preko agencija za privremeno zapošljavanje i ustupanje radnika.
- Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi predviđa da zaposleni roditelj djeteta do osme godine života i pružatelj skrbi u obitelji imaju pravo zatražiti fleksibilne uvjete rada.
Izvor: Jutarnji list