Europska unija donosi nova pravila oko plaća, koje bi na velik dio stanovništva mogle znatno utjecati. Naime, nedavno je Europski parlament izglasao obvezujuća pravila o transparentnosti plaća, s ciljem da se riješi rodni jaz u plaćama diljem Europske unije.
Prema novim pravilima, poslodavci će zaposlenicima morati omogućiti pristup informacijama o tome kako određuju plaće prema rodu.
U Hrvatskoj imamo dva problema vezana uz transparentnost plaća. Jedan je problem vezan za spolnu razliku, a drugi je problem vezan uz isti spol. Iako smo u 21. stoljeću, brojne žene i dalje imaju manje plaće nego njihovi muški kolege. No, u Hrvatskoj se javljaju i neki drugi problemi oko plaća koji su dosta zabrinjavajući.
Kada gledamo prosječnu plaću koju dobiju žene u odnosu na prosječnu plaću koju dobiju muškarci u Hrvatskoj, ženska prosječna plaća je niža.
Jednim dijelom je to vezano i za tradicionalne poslove koji se obavljaju, a u kojima tradicionalno žene obavljaju tu vrstu posla, a koji su tradicionalno niže plaćeni. Primjerice u tekstilu, u industriji kože, gume, obuće, pa onda u nekim drugim poslovima sličnog karaktera gdje je zapravo tradicionalno ženska radna snaga unutra, a pri tome su to nisko plaćeni poslovi.
Međutim, sada postoji i onaj drugi jaz, a to je da su za isti posao ili posao jednake vrijednosti da su žene plaćene niže od muškaraca.
Treća razina problema je to je da vrlo često do određene razine žene mogu napredovati, međutim nakon toga je to dalje rezervirano za muškarce. To je problem takozvanog staklenog stropa, gdje se još uvijek kroz njega vidi da postoji nekakva visina do koje se može ići, međutim to staklo na stropu zaustavlja žene u daljnjem napredovanju.
Vrlo rijetko su žene pozicionirane na visoko plaćenim menadžerskim pozicijama – od članica uprave, predsjednica uprave, nadzornog odbora, ali i drugih visoko pozicioniranih menagerica u tvrtki. Vrlo često se događa da one jednostavno dalje od nekakve razine jednostavno nemaju mogućnosti napredovanja, pa je i to problem.
Tome štete i stereotipi unutar hrvatskog društva, kao primjerice oni da će žena zatrudnjeti, roditi pa je neće biti jedno razdoblje, onda još kada djeca pobolijevaju u tim ranijim dobima, će u pravilu češće žena ići na bolovanje zbog djeteta pa poslodavci onda i to koriste kao jedan od argumenata zbog čega ženama ne nude bolje pozicionirane poslove.
Još uvijek u Hrvatskoj neki stereotipi vladaju, bez obzira što se stanje mijenja. Stanje nije jednako kakvo je bilo prije 30 godina, ali još uvijek ono postoji i na njega se treba ukazivati.
U posljednje vrijeme pokazuje se još jedna nejednakost, a to je da postoje razlike u plaćama istoga spola.
Nerijetko se događa da se novim radnicima ponudi veća plaća u startu za isto radno mjesto, za isti posao, za posao jednake vrijednosti koji obavljaju njihovi stariji kolege koji su dulje kod poslodavca. Mlađi dobivaju veću plaću zbog toga što nema nešto volje i interesa za zapošljavanje na tim poslovima.
Tijekom zadnjih pregovora za izmjene Zakona o radu, sindikalna strana se silno uprla tumačiti da treba u zakon unijeti i tu obvezu iste osnovne plaće, odnosno jednake plaće za isti posao i posao jednake vrijednosti, ne samo za različiti spol, nego i za isti spol.
U zakon je ugrađeno da žene i muškarci za isti posao ili posao jednake vrijednosti moraju imati jednaku osnovnu plaću, ali ne i da je to unutar istoga spola.
Iz takvih se situacija dodatno izvlači jedan paradoks. Primjerice ako na istoj poziciji rade trojica ili četvorica muških kolega, a različito su plaćeni, i sada se pojavljuje i žena. S kojom od njihovih plaća će ju izjednačiti? A zakon pri tome obvezuje poslodavca da žena ne smije imati nižu osnovnu plaću od muških kolega. Upravo zbog takvih situacija nužno je izjednačiti osnovne plaće i po osnovi istoga spola.
