Europska komisija je predložila direktivu čiji je cilj povećati minimalne plaće i učiniti ih primjerenim troškovima života jer su u većini članica EU-a nedostatne za pristojan život.
Minimalne plaće postoje u svim zemljama članicama. U 21 članici, među njima i Republici Hrvatskoj, one se propisuju zakonom, a u šest zemalja (Austriji, Cipru, Danskoj, Finskoj, Italiji i Švedskoj) minimalne plaće se dogovaraju u kolektivnim pregovorima.
U većini zemalja članica minimalne plaće nisu primjerene i Komisija ovim prijedlogom želi osigurati veću adekvatnost tih plaća.
Cilj direktive nije usklađivanje razine minimalnih plaća unutar EU-a niti uspostava jednoobraznog mehanizma za određivanje minimalnih plaća u državama članicama, jer Unija u tim pitanjima nema nadležnost. Cilj je uspostaviti minimalne uvjete za određivanje adekvatne minimalne plaće s jasnim i stabilnim kriterijima, koji će biti redovito i pravodobno dopunjavani, te osigurati uključenost socijalnih partnera.
Komisija se umjesto preporuka, koje su neobvezujuće, odlučila za direktivu, zakonodavni akt EU-a koji definira cilj koji se želi postići, a zemlje članice su autonomne u izboru načina na koji će taj cilj ispunjavati. Jednom kada se konačni tekst direktive ispregovora između Vijeća i Parlamenta, države članice imat će dvije godine da je implementiraju u svoja zakonodavstva.
Zemlje koje minimalne plaće dogovaraju kroz kolektivne pregovore, u pravilu imaju manje radnika s minimalnim plaćama i koje su uglavnom veće nego u zemljama u kojima se to zakonski propisuje. Komisija stoga preporučuje kolektivno pregovaranje.
Zemlje koje minimalne plaće propisuju zakonom trebaju uspostaviti jasne, transparentne i stabilne kriterije za određivanje adekvatnosti minimalnih plaća. Ti kriteriji trebaju uključivati barem kupovnu moć minimalnih plaća i uzimati u obzir poreze i socijalne benefite, opći rast bruto plaća, razvoj produktivnosti.
