Po cijelom svijetu se može vidjeti kako se ignoriraju zahtjevi radnika za poštivanjem njihova prava, a njihovo nezadovoljstvo nailazi na sve brutalniji odgovor državnih snaga. Deset najgorih zemalja za zaposlene u 2023. godini su: Bangladeš, Bjelorusija, Ekvador, Egipat, Eswatini, Gvatemala, Myanmar, Tunis, Filipini i Turska.
Indeks za 2023. godinu pokazuje da su ključne mjere kršenja radničkih prava dosegnule rekordne vrijednosti.
Rekordno visoke razine prekršaja uključuju:
- 9 od 10 zemalja prekršilo je pravo na štrajk. Radnici u Kanadi, Togu, Iranu, Kambodži i Španjolskoj suočili su se s kaznenim progonom ili otpuštanjem nakon odluke o štrajku.
- 77% zemalja isključilo je radnike iz prava na osnivanje ili pristupanje sindikatu. Pravo na slobodu udruživanja uskraćeno je migrantima, radnicima u domaćinstvima i privremenim radnicima, onima u neformalnom gospodarstvu, platformskim radnicima i radnicima u posebnim gospodarskim zonama. Burundi, Haiti, Indija, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati bili su među zemljama koje su radnicima onemogućile sindikalno predstavljanje.
- Pravo na slobodu govora i okupljanja bilo je ograničeno u 42% zemalja, što je često rezultiralo suočavanjem prosvjednih radnika s brutalnošću policije. U Francuskoj su zakoniti prosvjedi dočekani žestokim policijskim premlaćivanjima, neselektivnim uhićenjima i suzavcem. U Iranu je policija uhitila i pretukla učitelje zbog sudjelovanja u prvomajskim prosvjedima.
Druge ključne brojke uključuju:
- 8 od 10 zemalja prekršilo je pravo na kolektivno pregovaranje. Radnicima u Nizozemskoj, Sjevernoj Makedoniji, Zimbabveu, Hondurasu, Indoneziji, Crnoj Gori i Srbiji značajno su smanjena prava na kolektivno pregovaranje.
- 73% zemalja spriječilo je registraciju sindikata ili ih je zabranilo, uključujući Bjelorusiju, Myanmar, Hong Kong, Srednjoafričku Republiku i Gvatemalu.
- Radnici su uhićeni i pritvoreni u 69 zemalja, s istaknutim sindikalnim vođama na meti u Myanmaru, Hong Kongu, Dominikanskoj Republici, Indiji i Turskoj.
- U 65% zemalja radni ljudi nisu imali ili su imali ograničen pristup pravdi. Sindikalni čelnici i zagovornici radničkih prava u Zimbabveu, Kini i Kazahstanu procesuirani su na temelju izmišljenih optužbi, a njihova su suđenja često bila opterećena nepoštivanjem pravednog postupka.
Rezultati iz 2023. godine pokazuju da se u zemljama s visokim i niskim prihodima, dok su se radnici suočavali s povijesnom krizom troškova života i spiralnom inflacijom potaknutom korporativnom pohlepom, vlade su slomile pravo na kolektivno pregovaranje o povećanju plaća i pokretanje štrajkova.
Od Eswatinija do Myanmara, Perua do Francuske, Irana do Koreje, radnički zahtjevi da se poštuju njihova radnička prava naišli su na protivljenje poslodavaca i ravnodušnost vlade, a njihovo neslaganje naišlo je na sve brutalnije odgovore državnih snaga.
Ovaj graf pokazuje šokantan porast kršenja prava radnika diljem svijeta tijekom 10 godina:
10 najgorih zemalja za zaposlene u 2023. godini su: Bangladeš, Bjelorusija, Ekvador, Egipat, Eswatini, Gvatemala, Myanmar, Tunis, Filipini i Turska.
- Ekvador i Tunis su novi na ovoj listi. U Ekvadoru su brutalno ugušeni masovni prosvjedi koji su pozivali na demokraciju i kolektivna prava, a koje su organizirale organizacije domorodačkih naroda i sindikati. U Tunisu je predsjednik Kais Saied potkopao radničke građanske slobode i demokratske institucije.
- Ocjene zemalja popravile su se za Australiju, Čile i Obalu Bjelokosti, ali su se pogoršale u Republici Kongo, Salvadoru, Haitiju, Liberiji, Crnoj Gori, Namibiji, Sjevernoj Makedoniji, Togu i Ujedinjenom Kraljevstvu.
- Radnici su iskusili nasilje u 44 zemlje, uključujući Bangladeš, Filipine i Libanon. U azijsko-pacifičkoj regiji učestalost nasilja nad radnicima porasla je s 43% zemalja 2022. na 48% 2023. godine i s 42% na 53% u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.
- Sindikalisti su ubijeni u osam zemalja, 42% zemalja je uskratilo ili ograničilo slobodu govora i okupljanja, radnici su proizvoljno uhićeni i pritvoreni u 46% zemalja, a 65% zemalja uskratilo je ili ograničilo radnicima pristup pravdi.
Luc Triangle iz Međunarodne konfederacije sindikata, koja zastupa 200 milijuna članova iz 338 organizacija u 168 država i teritorija, je dodao: “Granica između autokracija i demokracija se zamagljuje. Kada se prekine dijalog između države i građana, kada nacije koketiraju s autokracijom kako bi donijele nepopularne zakone, kada vlade rasporede državne snage kako bi ugušile zakoniti otpor – demokracija je na kocki, a posljedice trpe radnici. Kako bismo ojačali strukturu naših društava, obnovili i uspostavili demokraciju i podržali radnike, potreban nam je novi društveni ugovor: dostojan posao, pravedne plaće, socijalna zaštita, temeljna prava, uključujući siguran rad i osiguranje jednakosti i uključenosti.
Povjerenje u vlade je narušeno i krajnja desnica ulazi u pukotinu kako bi posijala podjele i dodatno ugrozila temeljne slobode. Samo novi društveni ugovor može ponovno izgraditi povjerenje i osigurati da naše demokracije budu primjerene svrsi zadovoljavanja potreba radnika danas i zahtjevima neizvjesne budućnosti. Budućnosti u kojoj će klimatska kriza, tehnološke promjene, izazovi javnom zdravlju i geopolitička nestabilnost nastaviti stvarati šokove.
Radnike se mora slušati i oni moraju biti u središtu odluka vlade. Kako bi to zahtijevali, sindikati su potrebniji nego ikada do sada.“
Izvor: Ten years of workers’ rights under attack: 2023 ITUC Global Rights Index
