Pravo na isključenje

Europska agencija za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) objavila je svoju publikaciju Pravo na isključenje – iskustva tvrtki.

Ovo se izvješće temelji na studijama slučaja koje prikazuju provedbu i utjecaj prava na isključenje na radnom mjestu te je nastavak prethodnih istraživanja Eurofounda koja pokazuju povećanje broja kolektivnih ugovora koji osiguravaju pravo na isključenje u zemljama koje su to pravo unijele u svoje zakonodavstvo.

Digitalne tehnologije omogućile su mnogim radnicima  obavljanje svojeg posla u bilo koje vrijeme i bilo gdje, što ima svoje prednosti i nedostatke.

Na razni EU-a ne postoji zakonodavstvo koje regulira pravo na isključenje iako određeni broj pravnih dokumenata govori o povezanim pitanjima poput Direktive o radnom vremenu, Okvirne direktive o zaštiti na radu, Direktive o uravnoteženju privatnog i poslovnog vremena, Direktive o transparentnim i predvidljivim radnim uvjetima. Nadalje, europski socijalni partneri zaključili su autonomne okvirne sporazume o radu na daljinu (2002.) i digitalizaciji (2020.) koji sadrže relevantne odredbe za primjenu u skladu s procedurama i praksom u svakoj državi članici. U siječnju 2021. godine Europski parlament usvojio je rezoluciju kojom se Europsku komisiju poziva na predlaganje zakonodavstva o pravu na isključenje.

U kolovozu 2021. godine samo šest država članica ima pravo na isključenje regulirano zakonom: Belgija, Francuska, Grčka, Italija, Slovačka i Španjolska. Zakonodavne inicijative su pokrenute u nekim drugim zemljama. I nacionalno zakonodavstvo i inicijative EU-a naglašavaju važnu ulogu socijalnih partnera u tom procesu.

Glavni zaključci Eurofoundove publikacije:

  • Radnici koji rade od kuće imaju dvostruko veću vjerojatnost rada  dužeg od 48 sati, nego radnici koji rade u prostorima poslodavca i znatno je vjerojatnije da će raditi u slobodno vrijeme. Nakon prelaska na rad na daljinu tijekom pandemije, to će vjerojatno dovesti do više hibridnih radnih aranžmana u budućnosti, stavljajući naglasak na to odgovara li postojeće radno zakonodavstvo tim aranžmanima.
  • Iskustvo prve četiri države članice koje su uvele pravila i sporazume o pravu na isključenje prije 2021. godine pokazalo je ključnu ulogu socijalnih partnera u osiguravanju primjene tih pravila na terenu.  U zemljama sa slabijim industrijskim odnosima, zakonodavstvo može pružiti rezervnu opciju kako bi se osiguralo ispunjavanje minimalnih standarda.
  • Uvođenjem prava na isključenje u tvrtkama otkriveno je da je ‘meki’ pristup kroz podizanje svijesti, obuku i upravljanje uključenošću izvan radnog vremena češći od ‘tvrdog isključenja“, koji prekida pristup komunikaciji tvrtke u određeno vrijeme.
  • Novi sporazumi i tekstovi koji se odnose na pravo na isključenje morat će razmotriti pitanja koja dovode do ‘uočene’ potrebe za stalnom vezom (uključenošću on line), kao što su opterećenje poslom, nedostatak obuke i radni procesi koji potiču prekomjernu povezanost (online). Uključivanje na visokoj razini i redovito jačanje poruke o važnosti prava na isključenje bit će ključni za uspjeh.
  • Iako nedostaju dokazi o utjecaju prava  na isključenje na zdravlje i dobrobit radnika, ravnotežu između privatnog i poslovnog života, ravnopravnost spolova i uspješnost tvrtke, iskustva socijalnih partnera na razini tvrtke ukazuju na to da se događaju pozitivne promjene u kulturi poduzeća nakon uvođenje prava na isključenje.

Izvor: Right to disconnect: Exploring company practices

Publikacija Eurofounda –  Right to disconnect: Exploring company practices

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *