Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu

Konvencija Međunarodne organizacije rada br. 155 o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu i radnom okruženju određuje da zdravlje, kad se odnosi na rad, ne označava samo izostanak bolesti ili nesposobnosti; ono također uključuje tjelesne i duševne čimbenike koji utječu na zdravlje, a koji su u neizravnoj vezi sa sigurnošću i higijenom na radu.

Zaštita na radu znači zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. Ona je određena u Zakonu o zaštiti na radu kao sustav pravila, načela, mjera, postupaka i aktivnosti, čijom se organiziranom primjenom ostvaruju i unaprjeđuju sigurnost i zaštita zdravlja na radu, s ciljem sprječavanja rizika na radu, ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, bolesti u vezi s radom te ostalih materijalnih i nematerijalnih šteta na radu i u vezi s radom.

Dakle, primjenjujući zaštitu na radu, potrebno je ne samo spriječiti ozljede na radu, profesionalne bolesti i bolesti u vezi s radom, već osigurati uvjete na radnom mjestu koji će doprinijeti psihičkoj, fizičkoj i socijalnoj dobrobiti radnika.

Prema podatcima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2020. godinu broj zaprimljenih Prijava o ozljedi na radu u 2020. godini (1) je 14.652, od čega je do 31.03.2021. godine priznato 11.877. Broj zaprimljenih Prijava o profesionalnoj bolesti u 2020. godini je 658, od čega je do 31.03.2021. godine priznato 467.

U odnosu na 2019. godinu (2) kada je broj zaprimljenih Prijava o ozljedi na radu bio 18.452, od čega je do 31.03.2020. godine priznato 15.030, a broj zaprimljenih Prijava o profesionalnoj bolesti bio je 173, od čega je do 31.03.2020. godine priznato 117, vidljiv je pad u broju ozljeda na radu, kao što je i vidljiv porast broja profesionalnih bolesti.

Pretpostavljamo da se i pad broja ozljeda na radu i porast broja profesionalnih bolesti mogu pripisati bolesti COVID-19, kod pada broja ozljeda na radu zbog zaključanog gospodarstva i smanjenja gospodarskih aktivnosti, a kod profesionalnih bolesti temeljem činjenice da se bolest COVID-19 sukladno Zakonu o listi profesionalnih bolesti, uz ispunjavanje određenih uvjeta, može priznati kao profesionalna bolest.

Bolesti u vezi s radom, kao bolesti koje uzrokuje više čimbenika, od kojih je rad jedan od njih, se ne prate te je potrebno poduzeti određene napore kako bi iste bile u potpunosti prepoznate i kako bi se mogli utvrditi uzročnici istih te raditi na daljnjoj prevenciji takvih bolesti. Primjer bolesti u vezi s radom su poremećaji mišićno–koštanog sustava; bolni sindromi kralježnice – bol u leđima, bol u vratu, degenerativne bolesti kralježnice i perifernih zglobova – artroze, spondiloze, diskartoze.

Prema podatcima Hrvatskog zdravstveno – statističkog ljetopisa za 2019. godinu, bolesti mišićno – koštanog sustava i vezivnog tkiva druge su po redu utvrđene bolesti u djelatnosti opće/obiteljske medicine (11,8%).


Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima priznaje svakome pravo uživati pravedne i povoljne radne uvjete kojima se posebice, između ostalog, osigurava odmor, slobodno vrijeme, razumno smanjenje radnih sati i povremeni plaćeni neradni dani, kao i naknada za državne praznike.

Isto tako, i Povelja Europske unije o temeljnim pravima daje svakom radniku pravo na ograničenje najduljeg radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni godišnji odmor.

Ova prava, koja su izborili sindikati u davnoj povijesti, štite radnike i njihovo zdravlje. Gospodarska prava nisu prava iznad svih, ona su ograničena socijalnim pravima i to uvijek treba imati na umu. Pravo poslodavca na određivanje radnog vremena ne može biti iznad prva radnika na ograničenje radnog vremena i prava na odmor. Odmor ima svrhu očuvanja radnikove radne sposobnosti i zdravstvene sposobnosti u najužem smislu. U širem smislu kvalitetan odmor omogućava radniku ravnotežu privatnog i poslovnog života i kvalitetan život.

O utjecaju radnog vremena na zdravlje, odnosno produljenom radnom vremenu raspravlja se već duže vrijeme i dokazan je štetni utjecaj takvog radnog vremena na zdravlje radnika.

Prema istraživanju objavljenom u Lancetu (poznati opći medicinski časopis) 2015. godine, radnici koji rade duge radne sate imaju veći rizik od moždanog udara. Rizik se povećava s povećanjem radnih sati. Nagla smrt zbog prevelikog rada je često uzrokovana moždanim udarom te se vjeruje da proizlazi iz ponavljajuće reakcije na stres. Mehanizmi ponašanja, kao što je fizička neaktivnost, mogu također povezivati duge radne sate i moždani udar- hipoteza je koja je podržana dokazima povećanog rizika od nastanka moždanog udara kod pojedinaca koji dugo sjede na poslu.

Prema podatcima Hrvatskog zdravstveno – statističkog ljetopisa za 2018. godinu (3), u 2018. godini, u Hrvatskoj su vodeći uzrok smrti bile cirkulacijske bolesti, a drugi uzrok su novotvorine. Ista situacija je u i 2019. godini (4). Također, 2018. i 2019. godine, treće najčešće utvrđene bolesti u djelatnosti opće/obiteljske medicine su bolesti srca i krvnih žila (oko 11%), Vodeći uzroci hospitalizacija u stacionarnom dijelu bolnica u Hrvatskoj u 2018. i 2019. godine su na prvom mjestu bolesti cirkulacijskog sustava, a na drugom mjestu novotvorine.

U dokumentu Međunarodne organizacije rada Working Time, Health and Safety: A Research Synthesis Papernavodi se kako se među zaposlenima na puno radno vrijeme (40 ili više sati tjedno) problemi sa spavanjem i rizici povećavaju linearno s povećanjem odrađenih sati te se stoga preporučuje da radnici ne bi trebali raditi više od 48 sati tjedno. Ograničenje radnog vremena na određeni broj sati nije proizvoljna izmišljotina, nego znanstveno utemeljeno rješenje. Tome u prilog govori i činjenica da se direktiva koja na razini EU uređuje pitanje radnog vremena, odmora i dopusta smatra direktivom iz područja zaštite sigurnosti i zdravlja radnika na radu.

Ograničenje radnog vremena odnosi se na sve vrste rada, gdje god da se on obavlja, kod poslodavca ili od kuće. Činjenica rada od kuće ne znači kako radnik mora biti dostupan poslodavcu u bilo koje vrijeme ili cijelo vrijeme. Radno vrijeme može biti veliki rizik rada od kuće jer postoji bojazan (opravdani) kako će radnici koji rade od kuće raditi više radnih sati, a osobito uzimajući u obzir činjenicu kako se takav rad najčešće obavlja sjedilački na upitno ergonomski prikladnim stolicama i za isto takvim stolovima. Samo sjedilački način rada, osobito onaj dugotrajan, može uzrokovati dijabetes tipa 2 i rak, a kad dodamo i neprikladne ergonomske uvjete stavljamo na popis bolesti i mišićno-koštane poremećaje.

U tom smislu, a i zbog negativnih psihosocijalnih posljedica takvog rada i stalne digitalne povezanosti, sindikati u Europi, kao i u Hrvatskoj traže propisivanje prava na isključenje  odnosno nedostupnost kako bi se radnicima omogućilo korištenje odmora u pravom smislu riječi te zaštitilo njihovo zdravlje.

Ograničenje radnog vremena i omogućavanje kvalitetnih odmora prvenstveno štite život i zdravlje radnika, a posljedično povećavaju zadovoljstvo radnim mjestom i poslom u cjelini te povećanom proizvodnosti rada ali i manjim javnim troškovima za liječenje raznih ozbiljnih bolesti radnika.

Izvor: 

(1) https://hzzo.hr/ozljede-na-radu-i-profesionalne-bolesti-specificna-zdravstvena-zastita

(2) https://hzzo.hr/ozljede-na-radu-i-profesionalne-bolesti-specificna-zdravstvena-zastita/8-statisticki-podaci-o

(3) https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2019/10/Ljetopis_Yearbook_2018-1.pdf

(4) https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2021/02/Ljetopis_Yerabook_2019.pdf

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *